Table Of ContentNaslovi izvornika
Michel Foucault, La volonte de savoir,
Editions Gallimard, Paris, 1976.
Michel Foucault, L 'ordre du discours,
Editions Gallimard, Paris, 197 l.
Michel Foucault, Microfisica del potere. Inten;enti politici.
A cura di A. Fontana e P. Pasquino,
Einaudi, Torino, 1977.
Michel Foucault, Le suoci de la verite,
»Magazine litteraire«, 207/1984.
Knjiga je tiskana potporom Ministarstva znanosti
novčanom
Republike Hrvatske i Instituta Otvoreno društvo, Hrvatska.
Kazalo
VOLJA ZA ZNANJEM
L Mi Viktorijanci . . ..... . 7
II. Hipoteza o represiji . . . . . 15
l. Poticaj na diskurs . . . 15
2. .. . 28
Usađivanje izopačenog
III. Scientia sexualis . . . . . . . . ... 39
IV. Mehanizam seksualnosti ... 55
1. Ulog ... . .. 57
2. Metoda . .. 64
3. .. 72
Područje
4. Periodizacija ·. . .. 80
V. Pravo ua smrt i nad životom .... .. 93
moć
POREDAK DISKURSA I MIKROFIZIKA MOĆI
. . .
Poredak diskursa . . . . . . 115
. ..
. . . . . . .
Mikrofiiika moći 143
Briga za istinu . . . . . . . . . . . . 163
POGOVOR (R. Kalanj) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173
Kazalo imena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183
185
VOLJA ZA ZNANJEM
I.
Mi Viktorijanci
Smatra se da smo dugo podnosili, i da još danas trpimo, viktori
janski poredak. Kraljica bogomoljka još i danas navodno stoji na
grbu naše seksualnosti, čedna, nijema i licemjerna.
. , ažu da je početkom 17. stoljeća još ~ilo neke iskrenosti. Postupci
i
L
nisu iziskivali nikakvu tajnovitost; riječi su se izgovarale bez pretje
. ranog prešućivanja, a stvari imenovale bez suvišnog prijetvorstva;
· spram nedopuštenog gajila se trpeljiva bliskost. Propisi o neuljud
nom, opscenom, bili su posve labavi usporedimo li ih s
nedoličnom
propisima 19. stoljeća. Izravne geste, razgovori bez stida, vidljiva
prekoračenja, pokazivanja i olako spajanje anatomskih svojstava,
snalažljiva dječurlija koja naokolo švrlja bez zazora i užasavanja dok
se odrasli smiju; tijela su se »kočoperila«.
Za tim svjetlom dana uslijedio je nagli sumrak, a potom jednolične :
noći viktorijanskeJ;>J~_rž2~i~· ~'!_aln~~t_j~Ji.td.~tJ?.d~~l!Q~~~~na. '
Preseljenaje u stan. Konfisciraje bračna obitelj. Potpuno je utapa u
ozbiljnu funkciju reprodukcije. O seksu se šuti. Bračni par, legitiman
i rodan, nameće svoj zakon. On se nameće kao obrazac, zadobija
vrijednost norme, prisvaja istinu, zadržava pravo da govori priskr
bljujući si načelo tajne. U društvenom prostoru, kao i usred svake
kuće, priznato je samo jedno, ali korisno i plodno poprište seksual
nosti: roditeljska soba. Sve ostalo može nestati; uljudnost stavova
izbjegava tijela, doličnost riječi pročišćava razgovore. A onaj tko je
neplodan, ako inzistira i odviše se pokazuje, pretvara se u nenormal
nog; on zadobija takav status i morat će snositi posljedice.
U
Za ono što nije upravljeno prema rađanju i što rađanjem nije
eoblikovano nema više vjere ni zakona. Čak ni riječi. Ono je
todobno progni:µio, negirano i svedeno na šutnju. Ono ne postoji i
ne
smije postojati, a ako se na bilo koji način - djelima ili riječima
7
- ipak morat ubrzo nestati. Za djecu se, primjerice, dobro
očituje, će
zna da nemaju spola: razlog da im se on uskrati, razlog da im _se
zabrani da o njemu govore, razlog da zatvorimo oči i začepimo uši
kad god se on pojavi u djece, razlog da se nametne i nesporna
opća
šutnja. To je svojstvo represije i ono što je razlikuje od zabrana koje
sadrži jednostavan kazneni zakon: ona funkcionira upravo kao osuda
na nestanak, ali i kao zapovijest da se šuti, potvrda nepostojanja, pa,
prema tome, i kao zaključak da se nema što reći, vidjeti, znati. Tako
se, po svojoj šepavoj logici, kreće licemjerje naših buržoaskih dru-
==
sfava. Primorana ipak na neke ustupke. Ako zaista treba dati mjesta
• nelegitimnim oblicima seksualnosti, neka se to obavi negdje drugdje:
I
tamo gdje ih je moguće ponovo uvesti ako ne u tokove proizvodnje,
. ono barem u tokove profita. Javna kuća i bolnica bit će ta mjesta
~
trpeljivosti: prostitutka, klijent i svodnik, psihijatar i njegov histerik
·, - ti »drugi viktorijanci « kako bi rekao Stephen Marcus - kriomice
su izgleda proturili užitak o kojemu se u važećem poretku stvari ne
govori; riječi, geste, koji su sada u tišini dopušteni, razmjenjuju se po
· H · u .. vrisokoj cijeni. Samo tu divlj!..§~ks ima pravo na istinske, ali čvrsto
<riil.eđene i izvorne oblike, na potajne, ograničene, propisane razgo-
11
vore. Posvuda drugdje modemi je puritanizam nametnuo svoju tro
l/
jaku odluku o zabrani, nepostojanju i šutnji.
--Jesmo li se otrgnuli od tih dvaju dugih stoljeća čija bi se povijest
seksualnosti morala čitati ponajprije kao kronika rastuće represije?
Još uvijek neznatno, kažu nam. Preko Freuda, možda. Ali uz koju
obazrivost, koju medicinsku opreznost, koje znanstveno jamstvo o
neškodljivosti i s koliko predostrožnosti da se sve, bez.straha od
»provale«, zadrži u najsigurnijem i najskrovitijem prostoru, između
divana i diskursa: opet jedno korisno šaputanje na jastuku. A može li
i biti drugačije? Objašnjavaju nam: ako je represija, od klasičnog
doba, zaista bila temeljni povezanosti znanja i
način između moći,
seksualnosti, tada se od nje možemo otrgnuti samo uz znatnu cijenu.
Bilo bi potrebno ništa manje nego prekoračenje zakona, ukidanje
zabrana, provala riječi, obnova užitka u zbilji i posve nova ekonomija
u mehanizmima jer i najmanji bljesak istine uvjetovan je
moći;
politikom. Takvi se učinci, dakle, ne mogu očekivati od puke medi-·
cinske prakse ni od teorijskog diskursa, ma kako on bio strog. Tako
se Freudov konformizam, normalizatorska funkcija psi
razobličuje
hoanalize, tolika zgroženost Reichovom žestinom i sve posljedice
8
integriranja do kojih dovode »znanost« o spolnosti i mutne
prilično
metode seksologije.
Taj diskurs o modernoj represiji nad seksom dobro se drži.
Nesumnjivo zbog toga što ga je lako održati. Štiti ga zamašne ·
17. ·.
povijesno i političko jamstvo, kako je qg!?_~_fe]Jre_siJc:. .n~st~lQ.u
poslije više stotina godina svježine i slobodp.og izražavanja,
stoljeću,
ono se lca.Pitti_lizma: ono je sjedinjeno
počinje pg,9u_dara.!L~J{IZYOj~I1l
s buržoaskim poretkom. Mala kronika seksa i njegovih izazova
odmah se prenosi u povijest proizvodnje; njegova
svečanu načina
ništavnost nestaje. Samim tim ocrtava se jedan princip eksplikacije:
ako je seks potisnut s toliko strogosti, onda je to zbog toga što je on
nespojiv s i intenzivnim u rad; u epohi kada se ··
općim uključivanjem
radna snaga sistematski može Ii se dopustiti da se ona
iskorišćuje,
rasipa na užitke, osim one, posve minimalne, koji joj da
omogućuju
se reproducira? Seks i njegove nije možda lako odgonetnuti;
učinke
a represiju nad njima, kad je teško lako je analizirati. A
očitovana,
pitanje seksa - njegove slobode, ali i spoznaje o njemu i o pravu da
se o njemu govori - sasvim je legitimno povezan o s nekog
čašću
. političkog pitanja: i seks se upisuje u budućnost. Sumnjičav će se duh
možda zapitati nisu li tolike predostrožnosti da se povijesti seksa
dade tako kumstvo još uvijek trag negdašnjih ustezanja: kao
značajno
da su potrebne upravo te vrijednosne korelacije da bi se' taj diskurs
mogao održati i prihvatiti.
No, možda postoji i drugi razlog zbog kojeg nam se vrlo
čini
zahvalnim da u terminima represije formuliramo odnose seksa i
to je ono što bismo mogli nazvati dobitkom za Ako
moći: čitatelja.
je seks potisnut, to jest prisiljen na zabranu, nepostojanje i šutnju,
sama da se o njemu govori, da se govori o njegovoj represiji
činjenica
~obija značenje namjernog prekoračenja. Tko se služi tim jezikom
· do izvjesne se mjere stavlja izvan on uzdnnava zakon; antici
moći;
pira, barem donekle, slob9du. Odatle taj ton kojim se
buduću svečani
danas govori o seksu. Kad bi ga morali spominjati, prvi su demografi
i psihijatri 19. držali umjesnim se što pažnju svojih
stoljeća ispričati
čitatelja usmjeravaju na tako niske i ništavne.predmete. Što se nas
mi desecima godina o njemu govorimo s izvjesnom pozom:
tiče, već
da prkosimo uspostavljenom poretku, tonom glasa koji daje
sviješću
do znanja da je subverzivan, žestinom da se ukloni sadašnjost i
prizove za koju se doista vjeruje da pridonijeti ubrza
budućnost će
vanju svitanja. Taj diskurs o seksa svakako je prožet
tlačenju nečim
9
kao što je pobuna, obećana sloboda, blisko doba drugačijeg zakona.
Tu su oživljene neke stare tradicionalne funkcije proročanstva .. Za
sutra dobar seks. Upravo zbog toga što se ta represija potvrđuje još
je uvijek moguće da neupadljivo supostoji ono čemu se n1nogi od nas
ne mogu približiti radi straha od poruge ili radi gorčine povijesti:
revolucija i revolucija i novije, ljepše tijelo ili pak
sreća, drugačije,
revolucija i užitak. Govoriti protiv jr;ti11µ i
mQ~j_,jzric_ati obećavati
uživanje, i jedno i drugo povezati s prosvjetljenjem, i
oslobođenjem
brojnim nasladama obnašati diskurs koji objedinjuje žar znanja, volju
za promjenom zakona i priželjkivani vrt naslada - to je bez sumnje
ono što podupire našu tvrdoglavost da o seksu govorimo u terminima
robnu
mi:m;;sije; to je ono što možda objašnjava vrijednost koja se
pripisuje ne samo svemu onome što se o njemu kaže i pukoj
već
činjenici da se slušaju oni koji iz toga žele polučiti učinke. Mi smo,
na kraju krajeva, jedina civilizacija u kojoj pretpostavljeni primaju
naknadu zato što slušaju sve one koji in1 se povjeravaju o svom seksu:
kako želja da se o tome govori i interes koji se od toga znatno
očekuje
nadilaze slušanja, neki su svoje uši izdali u zakup.
mogućnosti čak
No u usporedbi s tim ekonomskim sklopom izgleda mi da je u
našoj epohi mnogo hitnije postojanje jednog diskursa koji u cjelinu
povezuje seks, istine, obrat zakona svijeta, najavu novog dana
otkriće
i izvjesne Seks danas služi kao oslonac toj staroj,
obećanje sreće.
Zapadu tako bliskoj i formi propovijedi. Velika seksualna
značajnoj
prodika - koja je imala svoje suptilne teologe i svoje narodne
glasove - desecima godina prožima naša društva; ona je žigo
već
sala stari poredak, razotkrila licemjerstva, opjevala pravo na nepo
srednost i zbiljnost; ona je navela na sanjarenje o drugačijoj zajedni
ci. Pomislimo na franjevce. I zapitajmo se kako se moglo dogoditi da
se Iirizam, da se religioznost, koja je dugo .pratila revolucionarni
naum, u industrijskim i zapadnim društvima barem dobrim dijelom
prenese na seks.
Ideja o potisnutom seksu nije, dakle, samo pitanje teorije. Afirma
cija seksualnosti koja navodno nije s toliko krutosti kao u
podređena
doba poslovne i licemjerne buržoazije povezana je sa
proračunate
zanosom diskursa usmjerenog na to da kaže istinu o seksu, da
promijeni njegovu ekonomiju u zbilji, da obori zakon koji njime
upravlja, da preobrazi njegovu Izraz i oblik
budućnost. tlačenja
propovijedi svode se jedan na drugoga; oni se uzajamno osnažuju.
Reći da seks nije potisnut ili pak reći da odnos seksa i moći nije
10
represija znači zapasti u puki besplodni paradoks. To bi značilo ne
samo proturanje dobro poznate teme. Značilo bi to ići protiv svake
ekonomije, protiv svih diskurzivnih »interesa« koji je podupiru.
To je upravo ono pitanje na koje bih želio usredotočiti niz
povijesnih analiza kojima je ova knjiga istodobno uvod i svojevrsni
prvi pregled: naznaka stanovitih povijesno značajnih točaka i nacrt
nekih teorijskih problema. Riječ je uglavnom o tome da se ispita
slučaj društva koje se više od jednog stoljeća bučno žigoše vlastitom ,
'
hipokrizijom, izdašno govori o svojoj šutnji, uporno iznosi potanko- !
sti o onome što ne govori, razotkriva moći što ih obnaša, te obećava , '
da će se osloboditi zakona prema kojima je funkcioniralo. želio bih
sagledati ne samo te diskurse nego i volju koja ih nosi i strategijsku i .
'
, ';
nakanu koja ih podupire. Pitanje koje bih želio postaviti ne glasi zašto ' j
··"'
.
smo zauzdani, zašto s toliko strasti, s toliko srdžbe protiv naše
već
najbliže prošlosti, protiv naše sadašnjice i nas samih govorimo da
smo zauzdani. Kojim smo zavojitim putem dospjeli dotle da.tvrdimo
kako je seks negiran, da uporno pokazujemo kako ga skrivan10, da
govorimo kako ga i to tako što ga formuliramo u
prešućujemo,
eksplicitnim riječima, ističemo u njegovoj najogoljenijoj zbiljnosti,
afirmiramo u pozitivnosti njegove moći i njegovih učinaka? Posve je
opravdano zapitati se zbog čega smo tako dugo .J!OV~zivali seki;i .
_g_rijeh - valjalo bi tek vidjeti kako se oblikovala ta veza i kloniti se
općih i ishitrenih izričaja da je seks »osuđen« - no također bi se
trebalo zapitati što se i danas tako žestoko okrivljujemo da smo
nekoć
od njega napravili grijeh? Kojim smo putovima dospjeli do »krivice«
u pogledu našeg seksa? I da smo postali civilizacija
prilično čudna
za koju se kaže da je zloupotrebom moći dugo »griješila«, a i danas
griješi, protiv seksa? Kako se dogodio taj pomak koji nam, nastojeći
nas osloboditi griješne naravi seksa, stavlja u teret velil."11 povijesnu
krivicu koja bi se trebala sastojati baš u tome da pomišljamo na tu
pogrešnu narav i da iz tog vjerovanja lučimo pogubne posljedice?
Moglo bi mi se uzvratiti da danas toliko ljudi tu
potvrđuje
represiju upravo zbog toga što je ona I da o njoj
očigledna. činjenica
govore tako i dugo proizlazi odatle što je ta represija duboko
rječito
ukorijenjena, što ima korijene i razloge, što tako kruto
čvrste pritišće
seks da nas od nje ne može osloboditi puko razobličavanje; rad može
biti samo dugotrajan. Nesumnjivo utoliko duži što je svojstvo
moći
- posebno kakva funkcionira u našem društvu - da bude
moći
·-.
represivna i da s osobitom pozornošću potiskuje beskorisne energije, (
11
