Teološki govori i teološka pisma

2005·18.8 MB·Croatian

by  Grgur Nazijanski

GRGUR NAZiJANSKI
TEOLOŠKI GOVORI I TEOLOŠKA PISMA
Biblioteka "Službe Božje"
Knjiga 51.
GRGUR NAZIJANSKI
TEOLOŠKI GOVORI I TEOLOŠKA PISMA
Preveo, napisao uvod i bilješke
Marijan ΜA ND AC, ofm
Urednik: Anđelko Domazet, OFM
Naslovnu stranicu izradio: Ante Branko Periša, OFM Split, 2005.
Prevedeno s grčkog izvornika u Sources
chretiennes, 250, Pans, 1978 (= J. BARBEL,
Testimonia, III, Dusseldorf, 1963) i Sources
chretiennes, 208, Pans, 1974,
CIP- Katalogizacija u publikaciji
Sveučilišna knjižnica u Splitu
UDK 276
GREGORIUS Nazianzenus, sanctus
Teološki govori i teološka pisma / Grgur Nazijanski; Preveo, napisao uvod
i bilješke Marijan Mandac. - Split: Služba Božja, 2005. -297 str.; 21 cm. -
(Biblioteka Službe Božje; knj. 51)
Tekst i na grč. jeziku. - Resume. - Bibliografija uz tekst.
ISBN 953-6236-22-2
1. Mandac, Marijan
ISBN 953-6236-22-2
Izdavač: "Služba Božja"
SPLIT- Trg Gaje Bulata 3
Tisak: Dalmacija papir - Split
Naklada: 300 primjeraka
PREDGOVOR
"Ti znaš da ljubim tvoje skute blage
i puste gaje kuda lovor blista,
i kam, i bor, i prah te zemlje drage... "
I. Vojnović
Kao i svaki veliki čovjek, Grgur Nazijanski bio je u sebi iznimna i
nadasve složena ličnost. To rekosmo da ne kažemo kako je Grgur zapravo u
svojoj nutrini nosio protuslovne čežnje i na neki način suprotna nagnuća.
Blistavi Grgur koji je u gradovima zavičajne Kapadocije, u Cezareji
Palestinskoj, u raznorodnoj Aleksandriji te napokon u Ateni u mladosti
stekao ogromnu izobrazbu i upoznao blještavilo i zamamu svijeta, u dnu
duše je i u srcu najiskrenije ljubio samoću i osamu. Sam kaže da mu je
povučenost u zatišju bila prava kula i neosvojiva utvrda. Osamu je volio
iznad svega. Bila mu je, sam izrijekom priznaje, suradnica i majka koja ga
je kao čedo za ruku vodila na putu prema Bogu. U osami je živio sa svojom
dušom i razgovarao s Bogom. Tako je stjecao pobožanstvenjenje i svoje
srce učinio bistrim Božjim ogledalom. Eto zašto je Grgur osamu stavio
pred sve u životu.
Ali Grgur je jednako snažno i oduševljeno bio čovjek neposrednoga
djela. Na krajnji trud i neumorni napor poticala ga je ljubav. Grgur je
vlastitom rukom napisao da je ljubav stavio na čelo svega svoga života.
Zato što je uzljubio Ljubav, sve je radio iz ljubavi. Napuštao je samoću i
djelovao među ljudima. Bio je marni i skromni sluga Riječi. U tu je svrhu
govorio i propovijedao. Znao je da se ljudi jer su sazdani po Riječi riječju
vode Riječi. Stoga su Grgurova djela zapravo govori, pisma i pjesme.
Neposredna su i topla riječ svakome tko zbog Riječi cijeni i štuje kazanu
riječ.
Grgur je u duši čeznuo za mirom i slogom među kršćanima. Ah to
nipošto nije bio znak ustupka i popustljivosti pred istinom i čistoćom vjere.
Grgur je smatrao da se sporovi lakše mogu izgladiti i riješiti u mirnome
dogovoru nego u prepirci i žučljivoj raspravi. To ističemo jer je Grgurovo
doba bilo vrijeme oštrih teoloških okršaja. Grgur je smiono i odvažno
ulazio u najvažnija teološka sukobljavanja, ah je uvijek nastojao sačuvati
vedrinu i mirnoću da se izbjegne ako je moguće lom i konačno razilaženje.
Eto tome smo Grguru posvetili ovu knjigu. Preveli smo njegove spise
koji se s punim pravom nazivaju teološki kao što i on od davnine nosi
najčasniji nadimak Teolog. U uvodu smo nastojali predstaviti Grgura i
7
svekoliki njegov rad. U onome dijelu u kojemu jamačno nismo uspjeli
iskreno računamo s Grgurovim oproštenjem kao što znamo da će nam
blagosloviti uloženi trud i napor.
Split, 27. ožujka 2004.
M. Mandac
PRVO POGLAVLJE
Grgur se oženio Nonom. To je majka Grgura Nazianskoga. Bila je
POSTAJE GRGUROVA ŽIVOTA prava kršćanka. Nona je postigla da se njezin muž g. 325. obrati na
kršćanstvo. Grgur je čak već g. 329. postao biskup u Nazianzu. Grgur
Nazianski u svojim spisima s velikom ljubavlju i sinovskom odanošću
Zavičaj
govori ο SVOJOJ majci. Nonu doista treba uzeti za izvrstan primjer
jednostavne i pobožne kršćanke onoga vremena. Nonu su resile brojne
Uži zavičaj Grgura Nazianskoga naziva se Kapadocija.1 To je predio u
vrline i različite kreposti: jednostavnost, vjernost, marljivost, dobrodušnost,
Maloj Aziji. Kapadocija je bila zasebna upravna jedinica Rimskoga carstva.
privrženost obitelji i kući.
Glavni grad se zvao Cezareja. Isto tako Kapadocija je bila crkvena
Iz života biskupa Grgura, oca Grgura Nazijanskoga, napominjemo da
pokrajina. Središte je također bilo u Cezareji. To je bila metropoli]a i
je odigrao važnu ulogu g. 370. kada je Bazilije Veliki postao biskup. Mnogi
brojila nekih pedeset biskupskih sjedišta. Tako je bilo kada je Grgur bio
su u Kapadociji bili protiv toga da Bazilije bude biskup. Čak se čini da to
mlad. Ali oko g. 371. car je Kapadociju podijelio na dva dijela. Tu je
ne bi ni postao da za nj nije glasovao Grgurov otac. Uz to naznačujemo da
podjelu slijedila i crkvena razdioba. Sjedište nove metropolije nalazilo se u
se u samome Nazijanzu, dok je stariji Grgur bio biskup, zbio određeni
gradu Tiam. Metropolit je bio biskup Antim.
raskol. Neki su se monasi pobunili protiv biskupa jer je, slabo upućen u
Grgur je najuže vezan uz kapadočki grad Nazianz i zato ga nazivamo
teološke rasprave, potpisao određeni iskaz vjere koji nije sadržavao
Nazijanski ili Nazianžaninom. Nazijanz se smjestio na jugoistočnom dijelu
Nicejsku vjeru već je bio arijevski. Protiv toga su se pobunili monasi. Ali
Kapadocije. Nije bio daleko od hkaonijske granice. Grgur u svojim djelima
njihov se biskup za propust ispričao i izrekao pravovjerni iskaz te se tako
češće naznačuje daje Nazianz kao grad neznatan i malen. Čak se čudio što
dokinuo raskol u Nazijanzu. Grgurov je otac preminuo oko g.373.
je u njemu biskupijsko sjedište. Ali kada je kod državnih vlasti trebalo
isposlovati neku korist za Nazijanz, tada je Grgur bez oklijevanja i uporno Grgur je imao brata i sestru. Sestra se zvala Gorgomja i bila udata u
isticao značenje i važnost toga kapadocijskoga mjesta. Svakako je važnost Ikonij. Tu je iznimno blisko i gotovo obiteljski bila povezana s poznatim
Nazijanza bila u tome što je u njegovoj neposrednoj blizini prolazio put biskupom Amfilohijem Ikonijskim.2 Grgurovom je bratu bilo ime Cezanje.
koji je povezivao Carigrad s Antiohijom. Cezarije je sigurno bio veoma nadaren. To otuda zaključujemo što je u
Carigradu izučio liječništvo i postao istaknuti liječnik. Bio je liječnik
Obitelj dvojice careva. Jedan je od njih Juhjan Odmetnik. U Nazijanzu ljudi nisu
rado gledali stoje Cezarije, sin njihova biskupa, služio caru koji se odrekao
U blizini Nazijanza nalazilo se mjestance s imenom Arianz. Tu je kršćanstva pa bilo ono i arijevskoga usmjerenja. Protiv tome su javno
Grgurova obitelj posjedovala svoja imanja. Tu se oko g. 330. rodio Grgur rogoborili. Ali sam Ceazarije nije zanijekao svoju vjeru. Napokon se
Nazianski. Grgurovu je ocu također bilo ime Grgur. Bio je to veoma bogat povukao iz Carigrada i vratio u Nazianz.
čovjek i istaknuti član gradske uprave u Nazianzu. U sebi je bio nadasve
častan, plemenit i ćudoredan čovjek. Najprije je pripadao nekoj sljedbi koja Izobrazba
se sastojala od pogana i Zidova. Sljedba nam je slabo poznata. Njezini su
Grgur je u mladosti stekao temeljitu kršćansku i svjetovnu naobrazbu.
članovi štovali Boga kao najviše biće i branili da ga se na bilo koji načm
Sigurno je jednim i drugim započeo u rodnoj Kapadociji, tj. u Nazianzu i
vidljivo predočuje.
Cezareji. Grgur potom u svrhu pouke kreće na dugo i dugotrajno putovanje.
Najprije pohađa kršćansku školu u Cezareji Palestinskoj i zatim u
1 Ο Grgurovu životu pobliže vidi: B. ALTANER - A. STUIBER, Patrologie, 298-300; J Aleksandnji. Grgur najduže kao student živi i uči u Ateni. Putujući iz
QUASTEN, Patrologia, II, 238-241; J. PAVIĆ - T.Z. TENŠEK, Patrologija, 191; J. Aleksandnje u Atenu doživio je oluju u blizini Cipra. Ipak je sretno stigao
BARBEL, Fiinf, 5-21; H. von CAMPENHAUSEN, Padri, 127-142. - Brojni podaci iz
na atensko odredište. Tu je sigurno bio g. 355. To znamo po tome što je te
Grgurova života zapisani su u onim vlumenima koji su u Sources chretiennes posvećeni
njegovim djelima. Pred očima smo imali ove brojeve: 149, 208, 215, 247, 250, 270, 284,
3 18, 350. - Cjelovite naslove donosimo u bibliografiji na kraju knjige. Neki su u bilješkama. Usp. Μ MANDAC, Teodoret, 32.
10 11
godine zakratko u Ateni boravio i Julijan koji će potom postati rimski car.
Carigrad
Sam Grgur svjedoči daje tu neposredno vidio Julijana. Inače u Ateni Grgur
se naročito prisno i srdačno sprijateljio s Bazi lij em Velikim. U Ateni su,
Grgur je kao biskup djelovao u Carigradu od g. 379. pa do polovice g.
mada još nisu bili ni kršteni, riječju i kreposnim životom svjedočili za
381. To je, vidi se, po sebi veoma kratki vremenski raspon. Ah u to je
kršćanstvo. U to doba Atena nije u cjelini bila kršćanska. Još je uvijek bilo
vrijeme Grgur obavio najvažniji posao u cijelome svome životu. Tada je
poznatih učitelja koji su čak bili javni kršćanski protivnici. Grgur se iz
neizbrisivo i trajno unišao u povijest Crkve i teologije.
Atene oko g. 360. vratio u Nazianz.
U doba kada Grgur dolazi u Carigrad, pravovjerna kršćanska zajednica
kao da tu više nije ni postojala. Bila je brojem neznatna. Svoju crkvu nije
Svećenik
posjedovala. Društveni utjecaj nije nipošto vršila. Pred očima imamo malo i
raspršeno stado što je prihvaćalo Nicejsku vjeru. Njega ovdje nazivamo
Pošto se vratio iz Atene u Nazianz, Grgur vjerojatno veoma kratko
pravovjernim kršćanstvom. U Carigradu je prevladavalo arijevsko
predaje govorništvo. Ali redovito živi na očevu imanju u Arianzu. Tu
kršćanstvo sa svojim biskupom. To je tada bila službena kršćanska
zapravo samotuje. Tek tada je, po svemu sudeći, pristupio krštenju i potom
zajednica. U Carigrad su se čak okupljali apolinaristi kao i sljedbenici
neko vrijeme proboravio među monasima kojima je na čelu stajao Bazilije
raskolnika Novacijana.
Veliki. Negdje oko g. 362. Grgura za svećenika redi njegov vlastiti otac.
Kada je Grgur tijekom g. 379. došao u Carigrad, najprije je u
Grgur je po sebi u duši trajno kolebao između monaškoga i svećeničkoga
prijateljskoj kući upriličio kapelicu gdje je s pravovjernima obavljao
poziva. Monaštvu ga je privlačila samoća u kojoj je nesmetano mogao u
bogoslužne čine. Kapelicu je, iz uspomene na Isusovo uskrsnuće, nazvao
miru i spokoju razgovarati s Bogom i vlastitom dušom. On je u tome vidio
Anastazija. Grgur se živo nadao da će po toj crkvici iznova uskrsnuti
bit monaškoga života. Svećemštvu gaje uz druge privlačila mogućnost da
pravovjerni carigradski puk. On je u tu svrhu došao djelovati u Carigrad. U
drži propovijed koja je naročita vrsta govora. Grgur je po duši i izobrazbi
biti to se malo po malo počelo obistinjivati. Arijevci su sve poduzeli da to
bio govornik. Dobar dio u tome što se Grgur ipak opredijelio za
spriječe. Čak su protiv Grgura poduzeli i tjelesni napad koji za svu sreću
svečeništvo imao je njegov otac i vjernički puk u Nazijanzu. Svi su oni
nije uspio. Grgur je na poteškoću naišao i od strane stanovitoga Maksima.
željeli da Grgur postane svećenik Nazianske crkve.
Bio je to uljez iz Aleksandnje. Vjerojatno se Aleksansrija preko Maksima
kanila domoći utjecajne carigradske stolice. Ah ta je želja neslavno i
Biskup
sramotno propala.
Grgur je doista temeljito obnovio carigradsko kršćanstvo. Bez dvojbe
Grgur je postao biskupom pred Uskrs g. 372. Zaredili su ga Bazilije i
to se zbilo uz njegov naporni trud i mukotrpan rad. Ah su i društvene
njegov otac. Grgur je bio određen za biskupa u mjestu koje se zvalo
okolnosti bile posve na njegovoj strani. Car je bio osvjedočeni pristalica
Sasima. To je bilo posve neznatno, zapušteno i zabačeno kapadočko
Nicejske vjere. Grgur je njegovim pristankom i voljom preuzeo katedralu
mjestance. Gostovo da nije ni imalo pravih i stalnih stanovnika. U Sasimi
Svetih Apostola i bio ustoličen carigradskim biskupom.
su se mijenjali zaprezi jer se nalazila na veoma važnome putu.
Grgur je, razumije se, prisustvovao Carigradskome saboru iz g. 381.
Bazilije je u Sasimi uspostavio biskupsko sjedište iz naročitoga Taj je sabor potvrdio njegovo imenovanje za Carigrasdskoga biskupa.
razloga. Kapadocija je bila podijeljena. Tako je njegov utjecaj kao
Grgur je čak jedno vrijeme predsjedao saboru. Ah kada su naknadno na
metropolite znatno bio oslabljen. Osim toga za Sasimu se otimao
sabor došli solunski biskup Aholije i aleksandrijski patrijarh Petar,
metropolit drugoga dijela Kapadocije Antim. Da to predusretne Bazilije je
usprotivili su se Grgurovu imenovanju za biskupa u Carigradu. Čak je i
u Sasimu za biskupa postavio Grgura. Grgur nije tamo nikada pošao već je
papa Damaz u pismu upozorio Aholija da prosvjeduje protiv Grgurova
kao biskup u pastvi pomagao svome ocu. Kada je on umro, Grgur je kratko imenovanja. Vjerojatno je određena pozadina tome protivljenju bila
ravnao nazijanskom biskupijom. Ah se uskoro povukao u strogu samoću u
odredba Nicejskoga sabora koja brani da biskup prelazi iz biskupije u
Seleuciju u Izauriji. Tu je ostao veći broj godina.
biskupiju. Prethodno smo naznačili daje Grgur zaista bio ređen za biskupa
12 13
u Sasimi, ali da tamo nije nikada stavio nogu. Ipak je Grgur na protivljenje
DRUGO POGLAVLJE
tako uzvratio što je napustio Carigrad i prije nego je okončan Carigradski
sabor. GRGUROVI SPISI
Sami kraj
Grgur zapravo nije bio naročito plodan pisac. Ipak to vrijedi ako se
njegova djela mjere prema ostalim spisima otačkoga razdoblja. Doista
Napustivši Carigrad, Grgur se vratio u zavičajnu Kapadociju. Redovito
među Očima i općenito onodobnim crkvenim piscima ima pisaca koji su
je boravio u Nazijanzu ili Arijanzu. Kada mu je zdravlje dopuštalo, brinuo
neusporedivo više napisali nego Grgur Nazianski. Ali su i njegova djela
se za biskupiju u Nazianzu. Ona je bila bez biskupa sve od smrti Grgurova
dovoljno brojna da i on zauzima svoje odlično mjesto u povijesti teologije.
oca. U poslu vođenja nazianske biskupije Grguru je jedno vrijeme svesrdno
U ovome poglavlju, prema mogućnostima, svraćamo pozornost na
pomagao njegov odani i prisni prijatelj svećenik Kledonije. Novi je biskup
Grgurovu pisanu ostavštinu. Govorimo ο njegovim govorima, pismima i
u Nazijanzu g. 384. postao Grgurov prijatelj Eulalije. Otada je Grgur trajno
pjesmama koje nam je ostavio u naslijeđe.1
boravio u Arianzu gdje je i preminuo oko g. 390.
1. GOVORI
Grgur bez ikakve sumnje pripada među iznimne i probrane crkvene
govornike i propovjednike. On je to sadržajem koji se nalazi u njegovim
govorima i homilijama. Ali Grgur je to i govorničkim oblikom u koji je
odjenuo svoju kazanu riječ.2
Od Grgura još uvijek posjedujemo četrdeset i pet govora. Za ovu
smo knjigu u cjelini preveli Pet teoloških govora. Njih smjesta ovdje
zasebno predstavljamo. Potom pozornost svraćamo na neke druge
Grgurove govore. To su Govori što se u izdanjima obilježuju ovim
brojevima: 1, 2, 3, 4, 5, 20, 22, 23, 24, 25, 26, 32, 37, 38, 39, 40 i 41. Te
Govore izbližega predočujemo jer su izvrsno objavljeni i sjajno
protumačeni u onim volumenima koji su im posvećeni u Sources
chretiennes. Riječ je ο ovim volumenima: 247, 309, 270, 284, 318 i 358.
Već ovdje naznačujemo da u prikazivanju tih Grgurovih Govora zapravo
preuzimamo dostignuća znamenitoga i izvanrednoga francuskoga izdanja.
1 Usp. B. ALTANER- A. STUIBER, Patrologie, 298-302; J. QUESTEN, Patrologia, II,
241-251; J. PAVIĆ- Τ. Z. TENŠEK, Patrologija, 192- 193.
2 Usp. J. BARBEL, Funf, 22-23; J. QUASTEN, Patrologia, 242-243.
14 15
A. PREVEDENI GOVORI
svibnja g. 381. Tada je najvjerojatnije završio Carigradski sabor. Grgur je
Carigrad i Sabor napustio prije njegova završetka.
Na ovome mjestu Govore koje smo preveli predstavljamo u neku ruku
jedino s vanjske strane. Potom u nastavku knjige u zasebnim poglavljima
Mjesto održavanja
istražujemo sadržaj ili dijelove sadržaja svakoga govora.
Prema općem uvjerenju koje mora biti točno Grgur je Teološke govore
Pet teoloških govora
održao u Carigradu. To prije svega traži njihov teološki sadržaj. Grgur
svoje govore nije mogao održati na selu ili u nekom neznatnome gradu. Tu
Grgur nam je, rekosmo, u naslijeđe kao duhovnu oporuku i baštinu uz
slušatelji sigurno ne bi mogli slijediti njegova obrazlaganja. To je bilo
ostalo ostavio i četrdeset i pet svojih govora. Među njima posebna je cjelina
jedino moguće u Carigradu gdje su Grgurovi slušatelji bih prilično
Pet teoloških govora. Njih smo preveli i ο njima sada neposredno
izobraženi općom filozofskom i teološkom izobrazbom. Bez takve
govorimo. Riječ je ο onih pet govora što se u Patrologia graeca među
izobrazbe nije moguće razumjeti što Grgur govori. Mi smo se osvjedočili
Grgurovim Govorima obilježuju brojevima 27-31.
da su i tako Grgurove propovijedi i sadržajem i načinom izražavanja bili
Tih je, dakle, govora pet i nazivaju se teološki. Jedno i drugo kao
tako teške da su ih u svakome dijelu samo s mukom mogli pratiti čak i
naznaka na neki način potječe od samoga Grgura. Već je on te govore
dosta izobraženi slušaoci. Osim toga Grgur se u govorima trajno spori s
držao zasebnom skupinom i zaokruženom cjelinom. To je potom prešlo u
eunomijevcima kojih je sigurno bilo mnogo u Carigradu pa i među
rukopise i kao zabilježba očuvalo sve do danas. Govori uistinu za sadržaj
njegovim slušateljima.6
imaju teologiju u smislu koji tom pojmu daje Grgur. U govorima Grgur
raspravlja ο božanstvu odnosno božanskoj naravi ili biti koja je Bog. Stoga
Anastazija
u govorima razmišlja ο božanskim Osobama koje su jedan Bog. Upravo je
to sadržaj koji se, po Grguru, nalazi u pojmu teologija. Zbog toga njegovih
Grgur je Teološke govore držao u kapelici ili crkvici koju je sam
pet govora koje predstavljamo nazivamo teološkima, a njega "Grgurom
nazvao Anastazija. Zapravo je to bilo u kući njegovih carigradskih prijatelja
teologom" kako su ga već nazivali sabornici Kalcedonskoga samora.3
i znanaca. Sam je Grgur dotičnu kapelu nazvao Anastazija zbog Isusova
uskrsnuća. Mislio je da vjera koja je u Carigradu obamrla tu može oživjeti i
Vrijeme održavanja
uskrsnuti. U doba tih Grgurovih propovijedi pravovjerni u Carigradu nisu
posjedovali vlastitu crkvu. Tek kada je car Teodozije pod konac studenoga
Grgur u svojim Teološkim govorima nije ostavio nikakvu izravnu i
g. 380. svečano unišao u Carigrad Grgur je preuzeo prvostolnicu Svetih
izričitu zabilježbu iz koje bismo doznali kada je održao te svoje
Apostola i tu unaprijed obavljao bogoslužje.7
propovijedi. Čak nema nikakve ni prekrivene naznake u tome smislu. Inače
smatramo da je Grgur svih pet govora održao u istome razdoblju. To
Autentičnost govora
napominjemo jer ne uzimamo u obzir mogućnost da je Grgur u neko drugo
vrijeme i za neke druge potrebe održao Drugi teološki govor pa ga zbog
Stoljećima je vladalo opće uvjerenje da svi Teološki govori potječu od
sadržajne prikladnosti objavio s ostalima.4
Grgura Nazianskoga. Tek je g. 1973. jedan patrolog kušao dokazati da
Autori su se raznovrsno izražavah5 kada se pita za vrijeme u koje je
treći, četvrti i peti govor nisu djelo Grgura Nazianskoga. Mišljenje toga
Grgur izrekao svoje Teološke govore. Ipak se u osnovnome okviru svi
autora stručnjaci nisu prihvatili. Njima se i sami pridružujemo. Prevevši
slažu. To je moralo biti u razdoblju od početka g. 379. pa do polovice
svih pet Teoloških govora uistinu smo se čvrsto uvjerili da su djelo istoga
3 Usp. P. GALLAY, Discours, 7-10.
4 Usp. P. GALLAY, Discours, 9. 6 Usp. P. GALLAY, Discours, 10-11; F. BARBEL, Funf, 29-30.
5 Usp. P. GALLAY, Discours, 10-15; F. BARBEL, Funf, 29-31. 7 Usp. P. GALLAY, Discours, 14-15; F. BARBEL, Funf, 30.
16 17
teologa. Govori su međusobno najuže vezani sadržajem. Pisani su istim
Promatrajući svoj minuli život "otprilike trideset godina" unatrag Jeronim
načinom pisanja što nosi obilježje svoga autora,8
bilježi12 da je "bio u Carigradu kod nadasve velikoga govornika Grgura
Nazianskoga". Također dodaje da je Nazianžanin "tada bio biskup toga
Sv. Jeronim
grada". Jeronim čak spominje13 da je Grgur Nisenski njemu "i Grguru
Nazianskome" tom zgodom "čitao knjige protiv Eunomija".14 I to posebice
Jeronim je u svome djelu Slavni muževi9 na svoj način spomenuo
pokazuje veliki stupanj prijateljstva između Jeronima i Grgura
Grgurove Teološke govore. Tako se barem općenito misli. Jeronim je
Nazianskoga.15
zapravo zapisao da je Grgur sastavio "knjigu protiv Eunomija" i da je ta
knjiga samo "jedna". Po Jeronimu, Grgur je također napisao "jednu knjigu
Rufin Akvilejski
ο Duhu Svetome". U tim bilješkama naziremo zapise ο Grgurovim
Teolokim govorima. Postoji vjerojatnost daje Jeronim bio nazočan kada je
Rufin je poznat kao prevoditelj grčkih teoloških djela na latinski.
Grgur držao te svoje govore.10
Ističemo da je preveo izabrane spise Bazilija Velikoga, Origena, Euzebija
Zbog važnosti nešto pobliže utvrđujemo odnos između Grgura
Cezarejskoga i još neke druge.16 Mi ga se ovdje sjećamo jer je takodjer
Nazianskoga i Jeronima. Grgur doduše u svojim spisima nije nigdje
preveo devet govora Grgura Nazianskoga. Među njima se nalazi i Prvi
spomenuo sv. Jeronima koji u to doba kao latinski teološki pisac još nije
teološki govor. Rufinov prijevod toga govora barem donekle pomaže
bio poznat grčkome dijelu kršćanstva. Zauzvrat, Jeronim se u svojim
boljem razumijevanju Grgurovog grčkog teksta. To se jasno vidi iz
djelima rado i često sjećao Nazianžanma. Dobro ga je upoznao za svoga
kritičkoga aparata u izdanju francuskoga stručnjaka. Inače se obično ne
carigradskog boravka. Jeronim je iz Antiohije došao u Carigrad. Teško je
cijeni Rufinov prijevod. Čini se daje Rufin radio prebrzo.17
utvrditi točan nadnevak kada se to zbilo i pravi razlog zašto je to učinio.
Jeronim je jamačno u Carigradu proboravio neko vrijeme koje se proteže
Sirijski prijevod
od g. 379. pa do polovice g. 381. kada je Nazianžanm napustio
prijestolnicu. Mislilo se daje Jeronim doputovao u Carigrad kao pratilac i
Grgurovi su Teološki govori bili veoma davno prevedeni na sirijski
teolog biskupa Paulina koji gaje u Antiohiji zaredio za svećenika. Ali za tu
jezik. Ti su se prijevodi očuvali u rukopisima. Na njihovom je temelju
tvrdnju nema čvršćih dokaza.
francuski izdavač u dva navrata mogao poboljšati sami grčki tekst. Ο tome
Jeronim se upravo u Carigradu prisno i srdačno sprijateljio s Grgurom
bližih podataka nije pružio. Inače bi bilo od koristi točno utvrditi odnos
iz Nazianza koji je u tome trenutku bio carigradski biskup i neko vrijeme
između sirijskoga prijevoda i očuvanoga grčkoga teksta. To bi sigurno
predsjednik Carigradskoga sabora. Jeronima i Grgura mnogošto je iznutra
pomoglo boljem razumijevanju Grgurovih govora ο kojima je ovdje riječ.18
povezivalo po duši. Po ćudi su bili slični. Obojica su cijenili asketski život i
bili oduševljeni celibatom. Nazianžanin i Jeronim nadasve drže do
istinskoga i čistoga kršćanskoga ćudoređa. Uz to cijene lijepo napisano
djelo. Jeronima i Grgura veže duboka ljubav prema Svetome pismu.
Jeronim je sebe smatrao Grgurovim učenikom na području biblijske
egzegeze. On često ističe da mu je Nazianžanin u tome praeceptor, 12 Usp. F. CAVALLERA, Saint Jerome, I, 59 bilj. 1.
"učitelj". Jeronim ο Grguru izjavljuje daje "jako" veliki govornik i apprime 13 Usp. F. CAVALLERA, Saint Jerome, I, 61 bilj. 2.
eruditus, "osobito učen", kada je u pitanju tumačenje Svetoga Pisma.11 14 Usp. Μ. MANDAC, Sv. Grgur izNise, Spis ο djevičanstvu, 24.
15 Cjelovitije ο odnosu Grgura iz Nazianza i sv. Jeronima vidi: F. CAVALLERA, Saint
Jerome, I, 59-61; J.N.D. KELLY, Jerome, 70-71; Μ. MANDAC, Sveti Jeronim, 29; Α.Μ
RITTER, Konzil, 50 bilj.4.
* Usp. F. GALLAY, Discours, 7 bilj. 1. 16 Usp. B. ALTANER-A. STUIBER, Patrologie, 392-393; J. QUASTEN, Patrologia, III,
9 Usp. M. MANDAC, Sveti Jeronim, 69-70. 238-239.
10 Usp. P. GALLAY, Discours, 10. 17 Usp. P. GALLAY, Discours, 17,22; F. BARBEL, Funf, 35.
11 Usp. F. CAVALLERA, Saint Jerome, I, 61 bilj. 1; Μ. MANDAC, Sveti Jeronim, 154. 18 Usp. P. GALLAY, Discours, 17-18.
18 19