Temeljna filozofijska pitanja I : uz ontologiju još-ne-bitka : predavanje i dvije rasprave

140 Pages·1978·5.03 MB·Serbian

by  Ernst Bloch

BIBLIOTEKA LOGOS
Uređuju: Aleksa Buha, Muhamed Filipović, Vladimir Premec,
Kasim Prohić, Vojin Simeu1iJO'IJić, Vanja Sutltć, Abdulah Sarčević
Odgovorni urednik
Kasim Prohić
ERNST BLOCH
TEMELJNA FILOZOFIJSKA
PITANJA I
UZ ONTOLOGIJU JOS-NE-BITKA
PREDAVANJE I DVIJE RASPRAVE
lP »VESELIN MASLESA«, SARAJEVO, 1978.
NasLov izvornika.
ERNST BLOCH
Philosophische Grundfragen I
Zur Ontologie des Noch-Nkht-Seins
Ein Vortrag und zwei Abhandlungen
Suhrkamp Verlag Frankfurt am Main 1961.
Prijevod
Nadežda i Zarko Puhovski
Pogov.or
Rasim Muminović
PREDGOVOR ILI O POCINJANJU
Kako se otpočinje? Mišljenje mora negdje početi.
To se Negdje mijenjalo, ponekada je, čak i odozgo, bilo
postavljeno u sredinu, već dosta puno. Ali, mišljenje koje
ima ići daleko i u kojem se nešto razvija, kreće od ma
Joga, barem prividno sitno. To čime se počinje mora moći
rasti. Samo se odozdo uzdiže.
Sto bliže nama, to bolje? Izvjesno, samo kada onda
živimo? U sadašnjem, kaže se, i ovdje se već sustaje,
jer ono što je neposredno nije uvijek svježe ili golo.
Tako jasno, i s onim Tu, u upravo življenom sada, uopće
se ništa ne događa. Zato je ono previše prolazno, u tom
je, prije svega, nešto zasjenjeno, preblizu, premalo izvan.
Ono što se tu kreće uvijek je, doduše, sasvim prvo, ali
ne tu, ne više nego Ništa. Kao takvo ono se nalazi, što
se tiče pl'ikarzivamja, još prije prve rečendce koja filozo
fijski do daljega uopće i može biti napisana. To značl
da ono, premda sve započinje, po sebi još nije započeto.
1J filozofijskom je iskopavanju prvo kao Ništa koje iz
sebe istjeruje, to jest kao Ne-imanje. I time tek kreče
filozofijska oznaka, tako razgovijetno kako je toj točki
primjereno, naime, tek razgovijetno-neodređe'Jlo (ovdje
bi bilo više krivo), kao i samo ono čime označeno počinje.
Ne-imati, dakle oskudica, prva je posredovana praznlina
Sada 1 N!išta. S gladujućim kao prvim označemm javlja
njem Ništa, s pitajućim kao prvim označenim sijanjem
X zagonetke, čvora u Ništa koji ne može izdržati pri sebi.
I to tako da se ono odakle se nešto uopće i pojavljuje
i dalje pojavljuje, događa se svijet. Svijet, ipak, kreće
zbog onog svojeg vlastitog Da koje ga goni, koje u sva-
s TEMELJNA FILOZOFIJSKA PITANlA
kom sada uvijek opet pritišće, koje upravo zato tjera
~er sebe samo još adekvatno ne poznaje i nema. Zato je,
zbog ovog nipošto zasićenog imanja u svijetu koji sebe
iz Ništa izrađuje, svako neimanje s obzirom na njemu
postalo uvijek i Još-ne-imanje. Cak je svjetovno-otvoreni
početalk svega što se -oblikuje 1 oblikovano je, koji je
zbiljski izbio, Još-ne; tako ima uvijek ponovno početi i
prikazivanje i odsUkavanje ovoga što se oblikuje i po
javljuje ne samo s početka nego - konkretno se mije
njajući - uvU.jek i na putu u onome birtkujućern koje
je spremno za polazak. Dakle, u tendenciji i u njoj s
onim tek parcijalno uvjetovanim što se zove objektivnom
mogućnošću. Iz toga se tek uzdiže ono što se ozbiljno
pojavljuje i može se genetski razumjeti, dobro razum
ljeno: sa svim svojim frontovno otvorenim, uvijek novim
utopijskim rubovima.
Gdje, međutim, uzročno nastupa započinjuće? Gdje
je prius čim uda(I"ajuće, koje je i aktn.ualno i limamentn:J,
istupa i postaje svjetovnim? Djeluje li ono Da, intenzivni
.izvor, primarno >)unutra« ili ))vani«? U odnosu na po
vijest: u hotećoj, osjećajućoj, predstavljajućoj, milslećoj
)>svijesti« ili od nje neovisnom, premda utjecaju podlož
nom »objektivnom bitku«? No, ovdje odlučuje jedino
predmetne mišljenje, koje nastaje sa svojom stvari. Ne
odlučuje stalno introvertirane, koje nadasve cijeni svoje
štovano nahođenje. Unutrašnje već i stoga nije primarno
određenje početka što su i najduševniji zvuci Ne-imanja
uvijek određeni imanjem, na koje ne-lmanje sadržajno
zapinje. Puko unutrašnja ulica je stoga kratka i ne bi
ni postojala kada se ne bi odnosila na predmet. Prije
svega: iako na kraju ne bi uvijek dolazila s predmetnim,
bila bi u svojem unatoč uvjetovana vanjskim odnosima
u kojima leiri. Svijest odražava i obasjaV!a, adi konačno
bitak. uvjetuje i nosi. Samo, ukol~ko, i time što se sv.ijest
stalno odiliOSi spram tog nosećeg bitka, i ona spada u uvje
tujuće i noseće u SVIijetu. Ona onda, doduše, spada i u da
nom slućaju u m1jenjajuće presudne vrstti., 3!li p:rlimarn.Q