Osobitosti sjećanja oca i majke na traumatski doga aj nestanka i posmrtne identifikacije sina deset

156 Pages·2011·0.96 MB·Croatian

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
MEDICINSKI FAKULTET

Slavica Jurčević

Osobitosti sjećanja oca i majke na
traumatski događaj nestanka i
posmrtne identifikacije sina deset
godina poslije nestanka:
kvalitativna analiza

DISERTACIJA

Zagreb, 2011.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
MEDICINSKI FAKULTET

Slavica Jurčević

Osobitosti sjećanja oca i majke na
traumatski događaj nestanka i
posmrtne identifikacije sina deset
godina poslije nestanka:
kvalitativna analiza

DISERTACIJA

Zagreb, 2011.

Disertacija je izrađena u Katedri za psihološku medicinu Medicinskog fakulteta
Sveučilišta u Splitu.

Voditelj rada: prof. dr. sc. Goran Dodig

ZAHVALA
Zahvaljujem prof. Matku Marušiću i prof. Ivici Kostoviću jer su mi ukazali na važnost
dokumentiranja tragičnih ljudskih sudbina u ratu za Domovinu.

POSVETA
Nestalom hrvatskom vojniku.
“Putniče, javi u Spartu da ovdje ležimo mrtvi štujući zakone
naših očeva“
Bitka kod Termopila (480g.p.K)

III
IV
SADRŽAJ
1. UVOD 1
1.1. Ličnost kao pojam ('concept') ili kao predodžba ('image') 2
1.1.a. Oblikovanje „image-a“ u memoriji: subsimbolički proces 2
1.1.b. Oblikovanje „image-a“ u memoriji: simbolički proces 3
1.2. Autobiografska memorija 5
1.2.1. Semantička (epizodno-autobiografska) memorija 5
1.2.2. Proceduralna memorija 7
1.2.3. Dopuna sustava memorije s obzirom na razine svijesti 7
1.2.4. Neuropsihološka razina funkcioniranja autobiografske i
proceduralne memorije. 8
1.3. Socijalna memorija 10
1.3.1. Rane reprezentacije i doživljaj vanjskog svijeta 11
1.3.2. Trajna narativna sjećanja na događaje iz ranog djetinjstva
i razvoj privrženosti 16
1.4. Emocionalna memorija 18
1.4.1. Traumatska memorija 18
1.5. Disocijacija: poricanje svijesti o događaju 20
1.5.1. Primarna disocijacija 22
1.5.2. Sekundarna disocijacija 22
1.5.3. Tercijarna disocijacija 22
1.5.4. Psihološka i somatoformana disocijacija 23
1.6. Flashbulb memorija 24
1.7. Dosljednost prisjećanja traumatskih događaja. 26
1.7.1. Točnost oporavljenih sjećanja 28
1.7.2. Čimbenici koji oblikuju traumatska sjećanja 29
Cilj istraživanja 31
2. POSTUPCI I METODE 32
2.1. Ispitanici 32
2.2. Provjera valjanosti i pouzdanosti u kvalitativnim istraživanjima 34
2.3. Analiza sadržaja 36
2.4. Kriteriji dobre procjene pouzdanosti u analizi sadržaja 46

V
2.5. Veličina uzorka jedinica sadržaja u procjeni pouzdanosti 47
2.6. Odabir jednog ili više pokazatelja pouzdanosti 51
2.6.a. Razlozi odabira Krippendorffov alpha koeficijenta
pouzdanosti u procjeni pouzdanosti sadržaja svjedočanstva 54
2.6.b. Odabir kodiranog materijala s odgovarajućom pouzdanošću 54
2.6.c. Izvješće o pouzdanosti procjenjivača 55
3. REZULTATI ISTRAŽIVANJA 57
3.1. Pilotno testiranje pouzdanosti (Krippendorf alpha) procjena
petorice procjenjivača za slučajno odabran uzorak od 62 teme 57
3.2. Pročišćavanje kodiranog materijala s odgovarajućom pouzdanošću 60
3.3. Provjera pouzdanosti pročišćenih tema (N=30, Krippendorf Alpha
≥0,50) na temelju drugog pokazatelja pouzdanosti Cronbach alpha 66
3.4. Faktorska analiza probranih čestica-tema Obrasca za procjenu
sadržaja sjećanja oca i majke na nestalog i posmrtno identificiranog sina 69
3.5. Testiranje značajnosti razlika između procjena sadržaja
svjedočanstava oca i majke obzirom na prisutnost tema za
koje je utvrđena odgovarajuća pouzdanost (30 tvrdnji) 80
3.6. testiranje značajnosti razlika u procjenama sadržaja svjedočanstva
koji se odnose na nestalu odnosno posmrtno identificiranu osobu s
obzirom na prisutnost tema za koje je utvrđena odgovarajuća
pouzdanost (30 tvrdnji) 81
4. RAPRAVA 83
4.1. Emocionalni doživljaji (teme) i emocionalne epizode u
narativnim iskazima (svjedočanstvima) oca i majke nestale i
posmrtno identificirane osobe 84
4.2. Razlike u narativnoj ekspresiji doživljaja vezanih uz
nestalog i posmrtno identificiranog sina u iskazima očeva i majki 88
4.3. Značenja koja sinovljevu liku i žrtvi dodjeljuju otac i
majka u svom pripovijedanju o njemu 92
4.4. Razlike u sadržaju traumatskih sjećanja očeva i majki
nestalih osoba u odnosu na roditelje koji su identificirali
svoju djecu na temelju analize DNA 96

VI
4.5. Primjena integrativnog idiografsko nomoteskog pristupa
u ispitivanju sadržaja sjećanja na nestalog i posmrtno
identificiranog sina 101
5. ZAKLJUČCI 103
6. LITERATURA 106
SAŽETAK

ABSTRACT
Curriculum Vitae
Curriculum Vitae (eng.)

PRILOZI
Prilog 1./Tablica 2. Statistička značajnost razlika odstupanja pojedinačnih procjena
petorice procijenjivača od srednje vrijednosti procjena na slučajno odabranom uzorku
62 teme
Prilog 2./Tablica 9. Testiranje razlika u procjenama naglašenosti probranih traumatskih
sadržaja između očeva i majki nestalih i identificiranih

Prilog 3./Tablica 10. Testiranje razlika u procjenama naglašenosti probranih traumatskih
sadržaja između roditelja koji su identificirali svoju djecu i nih čija se djeca još vode
nestalima.
VII
VIII
1. UVOD
Svijest o sebi predstavljena je u individualnoj memoriji, pa se ličnost može promatrati kao
vlastita memorija o samom sebi (Klein, 2001.). Kao i sva ostala znanja i svijest o sebi temelji
se na ranijim senzornim iskustvima i refleksijama tih iskustava. Za ljudska bića spoznaja nije
jednostavno vezana uz vanjski svijest. Naš razum usmjeren je prema unutra, omogućava nam
primanje, pohranu, prizivanje i stjecanje znanja o nama samima. Bez sposobnosti zabilježbe
iskustva u memoriji ne bi bilo ličnosti te bismo tada o ličnosti govorili kao o organizmu koji
refleksivno odgovara na okolinske podražaje. Tako svijest o sebi nastaje kao rezultat
asimilacije svojih iskustava unutar najprikladnijih mentalnih struktura ili shema koje nam
omogućavaju nošenje s tim iskustvima. Sheme se akomodiraju prema sadržajima te na taj
način osiguravaju kognitivnu uravnoteženost. Tijekom vremena sheme postaju sve
integriranije te kao takve tvore koherentne mentalne strukture.

S druge strane, pojam “ličnost kao memorija“ ('self-as-memory“) nema smisla, ako ličnost
nije reprezentirana u memoriji. Pojam “ja“, “mene“ ili “meni“ prvenstveno označava svijest o
sebi različitu od svijesti o drugim objektima i ljudima u okruženju. Mentalna reprezentacija
ličnosti ('self') nije jednosmjerna, monolitna tvorba, koja funkcionira izolirano od mentalnih
reprezentacija drugih ljudi. Mi prepoznajemo sami sebe unutar okvira srodstva, pripadnosti
grupi i drugih međuljudskih odnosa. Drugi ljudi oblikuju bitan dio našeg pojma o sebi
(Marcus i Cross, 1990., Ogilvie i Ashmore, 1991.). Tako “ličnost“ predstavlja mentalnu
reprezentaciju samoga sebe, uključujući i sva saznanja o samom sebi (Kihlstrom, 1984.,
1988.).
Ličnost kao memorija jednako je zanimljiva stoljećima nakon Lock-a (1690.). Upravo
sposobnost zapamćivanja omogućuje proširenje pojma identiteta na djela i osobna iskustva
koja pamtimo.

Osim što ličnost možemo promatrati kao vlastitu memoriju o samom sebi (Klein, 2001.)
možemo je promatrati i kao pojam ('concept') ili kao predodžbu ('image').