ONTOLOGIJA NEZGODE esej o razaralačkoj plastičnosti

128 Pages·2016·0.318 MB·Serbian

by  Catherine Malabou

Catherine Malabou
ONTOLOGIJA
NEZGODE
esej o
razaralačkoj
plastičnosti
preveo Marko Gregorić
4
5
NASLOV IZVORNIKA
Catherine Malabou
ONTOLOGIE DE L’ACCIDENT - Essai sur la plasticité destructrice
© Éditions Léo Scheer, 2009
PREVEO S FRANCUSKOG
Marko Gregorić
Kulturtreger
ISBN 978-953-55518-4-3
Multimedijalni institut
ISBN 978-953-7372-20-0
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne
knjižnice u Zagrebu pod brojem 000935555.
Zagreb, lipanj 2016.
Cet ouvrage a bénéficié du soutien des Programmes d’aide à la
publication de l’Ambassade de France. / Ova knjiga je objavljena
uz potporu Programa pomoći izdavaštvu koju dodjeljuje Francusko
veleposlanstvo.
6
SADRŽAJ
Predgovor hrvatskom izdanju ___ 9
Uvod ___ 19
1 ___ 27
2 ___ 41
3 ___ 61
4 ___ 79
5 ___ 91
6 ___ 101
Bilješke ___ 120
7
Predgovor
hrvatskom
izdanju
Cerebralne patologije i njihovo liječenje počeli su me za-
nimati iz razloga koji ispočetka nisu imali puno veze s fi-
lozofijom. Kako sam napisala u Novim ranjenicima, moja
je baka imala Alzheimerovu bolest, od koje je i umrla, a
na meni je bilo da se nosim s nepodnošljivom težinom
potpunog nerazumijevanja te bolesti, nesnalaženjem u
pogledu odgovarajućih reakcija – kako se ponašati? – i
izostankom bilo kakvog osvrta na nevolju ove vrste u psi-
hoanalitičkoj teoriji. Psihoanaliza je zapravo uvijek bri-
žljivo zaobilazila problem cerebralne patnje, psihoanali-
tičar Freud okrenuo je leđa istoimenom neurologu, i to
u skrivenoj logici neshvatljiva misterija koji nitko nikad
nije potpuno rasvijetlio. Možete za to ponuditi niz razlo-
ga, ali oni su očigledno i definitivno nezadovoljavajući.
Ljudi s cerebralnim ozljedama (oni koji boluju od Alzhe-
imera i Parkinsona, žrtve različitih ozljeda, meningitisa,
lezija moždanih živaca, cerebrovaskularnih bolesti...) čine
veliko odsutno psihoanalize. Dakle, cerebralne bolesti,
primijetila sam dok sam čitala velike suvremene neuro-
biologe (Damasija, Sacksa, LeDouxa, Solmsa,...), neod-
9
vojive su od psihičkih bolesti (od svih psihičkih bolesti,
kakve god bile) i nikada nisu istinski prepoznate unutar
klasičnog psihoterapijskog pejzaža. Tek smo na samom
kraju dvadesetog stoljeća odbacili ideju da je razlika iz-
među psihičkih i cerebralnih poteškoća razlika u naravi.
Unatoč snažnoj kompenzacijskoj plastičnosti naših moz-
gova, ponekad je ozljeda prejaka i dogodi se lom i ne-
popravljivo oštećenje njegovih područja ili neuronskih
mreža koje su pogođene udarom. Te presječene veze
uglavnom se ne mogu popraviti. To znači također da
psiha te prekide, rezove, oštećenja ne može simbolički
integrirati. Identitet je fragmentiran. Ne postoji nijedan
način da subjekt prisvoji šok, gubitak, raskidanje svojih
neuronskih mreža. Nezgodu je nemoguće asimilirati.
Moždani udar ne otkriva nikakav unutrašnji sukob, ne
može dobiti smisao unutar psihičke sudbine ozlijeđenog
subjekta, cerebralni traumatizam ne donosi psihi nikakav
dobitak, ni primarni ni sekundarni. Na cerebralnoj razini
ne postoji ekvivalent kastracijskoj tjeskobi.
U učenju neurobiologije otkrivamo lice definitivnog pre-
kidanja smisla. Područje kraja povijesti subjekta, izosta-
nak mogućeg povratka u prošlost, u djetinjstvo, u ono što
je Freud nazvao “prvobitnim nesvjesnim”.
10