Table Of Contentjy[o nt£(Lik
Odakle su došli preci Crnogoraca
OTKyjTa npiniijra npe#KH HepHoroprieB
Woher die Vorfahren der Montenegriner
gekommen sind
Where Did the Ancestors of The
Montenegrins Come From
Da dove sono venuti i antenati dei
Montenegrini
D' ou sont arrives les ancetres des
Montenegrins
Onomastička istraživanja -
OHOMacTHHecKne
- Onomastische Forschungen -
HccjieflOBaHHJi
Onomastical researches - Ricerche onomastiche -
Les richerches onomastiques
j y \ o n t8 l it
Biblioteka
C r n o g o r ci -nj ih ovo p o r i j e k lo
i s u d b i na
Knj.l
Direktor projekta
Milan Rotković
Drugo, istovjetno izdanje,
sa Komentarima na kraju
Recenzenti prvog izdanja
Prof. dr Dragoje Zivković
Prof. dr Vojislav Nikčević
Prvo izdanje objavila je Matica crnogorska (1995)
Na koricama je revers srebrnog novca potonjega slovenskoga
kneza u Berlinu Jakše, 1150. godine. Vidi str. 6.
Akademik dr
Radoslav Rotković
ODAKLE SU
DOŠLI PRECI
CRNOGORACA
Onomastička
istraživanja
<J\\ o n t£ d it
Podgorica, 2000.
CIP - KaTajiorH3au;HJa y ny6jiHKaiiHJH
LJempajma Hapo^Ha 6H6jiH0TeKa Peny6jiHKe Upue Tope
"T>ypt)e IJpHojeBHh", U,eTHH>e
323.1(497.16)
POTKOBHTi Pa^ocjiaB
Odakle su došli preci Crnogoraca : onomastička
istraživanja / Radoslav Rotković. - [2. istovjetno izd.]. -
Podgorica : MontEdit, 2000 (Cetinje : Cicero). - 366 str.:
ilustr.; 24 cm. - (Biblioteka Crnogorci - njihovo porijeklo
i sudbina ; knj. 1)
Tiraž 1500. - Komentari uz prvo izdanje: str. 317-359. -
Bilješka o piscu: str. 365. - Bibliografija: str. 283-315. -
Pe3K)Me: OTKyaa ripninjiH npe^icH HepHoroprjeB.
n.K.: a) UpHoropLTH - ITopHJeKJio
6) OHOMacTHKa - Lhpira Topa
"Po mome mnjenju Crna Gora je
jedno čudo u istoriji."
Viljem Gledston
(1877)
Potonji slovenski knez u Berlinu Jakša iz Kopanika kovao je 1150.
godine srebrni novac u više apoena.
Na snimku gore (avers) Jakša drži zastavu koja je podijeljena na dva
dijela. Kvadrat pri koplju ima neke nejasne oznake, dok je lijevi kvadrat
vjerovatno dvobojan, sa prugama. To je najstariji prikaz jedne slovenske
zastave! Na donjem snimku (revers) vidi se u desnoj ruci mač a u lijevoj
palmina grančica! A iza glave su mu dvije šestokrake zvijezde.
I
ULAZAK U LAVIRINT
Kako je počelo - Toponimi su kao kamenje na rijeci koje
omogućuje da se sa obale neznanja pređe na obalu saznanja
- Teze Zaborovskog - Iliri i Prasloveni - Keltski i 'keltski'
onimski sloj - Georgijev i podaci Prokopija
1. Kako je počelo
Prije neku deceniju jedan naučnik amater iz Beograda napisao je
rad o porijeklu Crnogoraca i poslao ga, doduše tek na nagovor prijate
lja, za objavljivanje u crnogorskim Istorijskim zapisima. Iako bi takav
rad morao da izazove prirodnu radoznalost, pa bi bilo prirodno i da je
objavljen, bez obzira na sve moguće i vjerovatne manjkavosti, ne samo
da nije štampan vec je vođena i istraga ko je sve vidio taj rukopis, da ne
bi nekoga inspirisao da se sam time pozabavi. Smatran je spornim već
sam naslov. Zar Crnogorci, ako ih uopšte ima, nijesu neki novi, politički
narod? Bilo je zabranjeno svako 'kopanje' po daljoj prošlosti a Istorijski
institut se smišljeno bavio samo novijom istorijom, od 1860. godine nao
vamo.
Da se nauka ipak kreće, potvrdio je dr Relja Novaković koji je u
knjizi Odakle su Srbi došli na Balkansko poluostrvo, objavio dio to
ponima i hidronima u Polablju koji su njegovom nekadašnjem saradni-
ku i poslužili za navedeni rad o porijeklu Crnogoraca.
Ovđe, naravno, moramo istaći da prije doseljenja na Balkan nije
bilo formiranijeh slovenskijeh naroda, kao što nije postojala ni većformira-
7
na buduća južnoslovenska zajednica, jer je Balkan naseljen sa različitih
pravaca slovenske pradomovine. Zato je i evidentna ovakava dijalekats
ka i jezička razuđenost na Balkanu. Doduše, bilo je naučnika koji su
vjerovali da je negđe na śeveru ipak postojala gotova južnoslovenska
jezička zajednica koja je, preseljavanjem, maltene 'prenesena' na jug
(Jagić, 1898; R. Bošković, 1936; N.van Vijk, 1956; A. Belić, 1958; I.
Popović, 1960; F. Slawsky, 1962; P. Ivić, 1981), dok je skeptičan prema
takvoj zajednici bio F. Ramovs (1936) ali konačnu riječ o tome ipak ima
savremenija nauka, emotivno nezainteresovanijeh ruskijeh slavista O.N.
Trubačeva (1974) i L. Bernsteina (1977). Evo šta kaže L. Bernstein:
"Istorija praslovenskijeh jezika bila je mnogo dugotrajnija nego
što je istorija posebnijeh slovenskijeh jezika. U toku nekoliko milenija
taj jezik je bio jedinstven. Njegove dijalekatske razlike počinju da se
pojavljuju u posljednjem mileniju njegova postojanja (kraj dohrišcanske
i prvi milenij naše ere). Upravo time se objašnjava ta neobična bliskost
slovenskijeh jezika... Drukčije se, primjera radi, razvijao pribaltički jez
ik koji se vrlo rano razdvojio na dvije grupe dijalekata. Iz jedne od tih
grupa 'izišli' su litvanski i letonski a iz druge grupe već iščezli pruski i
jetvaški. Veoma rano došlo je do raspada germanskog prajezika na
posebne samostalne dijalekte."
Dalje kaže: "Stepen razlika među dijalektima slovenskijeh jezika
raznovrstan je. U nizu slučajeva dijalekti jednog jezika mogu se razlik
ovati jače nego samostalni slovenski jezici. Na primjer, morfološka struk
tura štokavskog i čakavskog dijalekta srpsko-hrvatskog jezika ima dublje
razlike nego morfologija ruskog i beloruskog!*
Za nas su još zanimljivije ove konstatacije:
"Najveću dijalekatsku diferenciranost pokazivala je južnoslovenska
grupa. Još u praslovenskoj epohi postojali su zasebni dijalekti.
Južnoslovenski prajezik nikada nije postojao. Čak, neke dijalekatske
razlike unutar srpskohrvatskog jezika (a posebno najstarije podvojen
osti izmedju čakavskog i štokavskog dijalekta) firmirane su još u pred-
balkanskom periodu na teritoriji Panonije (to jest, do VII v.)" (Slavjan-
skie jazyki, Moskva, uvod)
* U citatima nije moguće izbjeći zastarjele termine. Inače, prvi broj u zagradi označava
godinu kada je pomenuti autor objavio citirani rad, a drugi broj označava stranicu toga
rada .
8
iz svega ovoga izlazi jasan zaključak, da se samo krajnje uslovno
m.jgu pominjati kao narodi Srbi, Hrvati, Slovenci ili Crnogorci, prije
nego su na Balkanu formirali svoje države, kao činjenice i dokaza svoje
međuplemenske kohezije. Ali, sve se razvije iz nekog jezgra, pa se iz
maloga Lacija, koji je nekada bio sitan prema Etruriji, razvilo Veliko
Rimsko Carstvo, i razvijalo se do Baltika i Engleske, koja je po Bratu
nazvana Britanijom, da bi tako, preširoko razapeto i propalo, kao kra
va koja se prejela đeteline. Na isti način raspala se i Austro-Ugarska,
koja je u granicama svoje države ugnjetavala nekoliko naroda. Ali sve
se takve tvorevine jednom ipak vrate u svoje prirodno korito, kao rijeke
poslije poplave. Postoji, dakle, jezgro i prirodni ambijent, prava mjera
prostiranja, Lebensraum jednog etnosa. Tako će se pokazati da je i tzv.
Dukljanska država, u stvari Kraljevina Zeta Vojislavljevića XI/XII. vi
jeka znala da okupira i Rašku i Bosnu i sav prostor do Cetine, ali se
poslije ipak vratila, skrasila u okvire današnjeg prostora. Očekujemo
da nam toponimi objasne i ovu pojavu. Radna hipoteza je ova: Naši
preci iz određenog podneblja gušće su naselili ovaj kraj u kome su sačuvali
državu, a slabije okolni prostor koji im je, s vremenom, izmakao ispod
kontrole.
Vratimo se sada mapi koju je objavio R. Novaković. On je nije
komentarisao, ali je u legendi jasna rekao da je to 'dio toponima i hidron-
ima u Polablju' a da su u zagradama 'nazivi u današnjoj Crnoj Gori i
bližoj okolini'. Pošto je u knjizi analizirao literaturu i izvore o porijeklu
Srba, prirodno je da nije više pažnje mogao da posveti Crnogorcima.
Mi smo mu ipak zahvalni, jer je podstakao naša istraživanja.
2. Toponimi - svjedoci migracije
Kada su Holanđani kupili od američkih Indijanaca zemljište na
kome je danas Nju-Jork, nazvali su svoje tu podignuto naselje Novim
Amsterdamom, a prva građevina koju su podigli bila je - vjetrenjača,
uspomena na stari kraj. Kasnije su nadvladali Britanci, pa je prema
Yorku nastao New York. Da bi se odvojili od urođenika, podigli su zid
između sebe i njih, i tako je nastao Wall Steet - Vol Strit, Ulica zida.
Svi narodi svijeta, u svim epohama, nosili su prilikom seoba ne
samo najnužniju pokretnu imovini i đecu vec i nazive svojih rijeka, po
toka, jezera i naselja, i ta imena prenosila na nova staništa. Jedan od
9
