Table Of ContentVATROSLAV MURVAR / NA IZVORIMA SRPSKIH NEISTINA
001
CROATIAPROJEKT, ZAGREB
1999.
Sva prava pridržana
Urednik
Mladen Letić
CIP -Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb
UDK 323.14 (-163.41) "18/19"
94 (497.5) " 18/ 19" MURVAR,
Vatroslav
Na izvorima srpskih neistina / Vatroslav Murvar; Zagreb:
CROATIAPROJEKT 1999. -182 str. 21 cm (Biblioteka
Kulturno nasljeđe)
ISBN 953-6321-13-0
990308048
002
VATROSLAV MURVAR
NA IZVORIMA
SRPSKIH
NEISTINA
CROATIAPROJEKT, ZAGREB
003
CROATIAPROJEKT, ZAGREB
BIBLIOTEKA HRVATSKO
KULTURNO NASLJEĐE
Za nakladnika
Dr. Franjo Letić
Grafička i likovna priprema
Mladen Letić
Tisak
CROATIAPROJEKT
ZAGREB
004
4
RIJEČ NAKLADNIKA
Kada sam u proljeće 1991. godine pisao knjigu "SERBIAN TERRORISM
AND VIOLENCE IN CROATIA 1990-1991", namijenjenu iznozemnoj
javnosti, a koja je bila i prva knjiga o srpskoj pobuni u Hrvatskoj, nisam
znao da je prvi dio ove knjige, već prije 50 godina, napisao Vatroslav
Murvar, naslovivši je: "NA IZVORIMA NEISTlNA", a koju, eto, zbog
njene aktualnosti ponovno objavljujemo.
Izgleda da od tada do danas Srbi nisu ništa naučili, a posebno nisu naučili
Srbi u Hrvatskoj, koji su se dali navući na tanak led velikosrpske politike,
koja ih je za svoje ciljeve besramno iskoristila i dovela do masovnog suicida,
nagovorivši i naoružavši ih, da se pobune protiv većinskog naroda -Hrvata.
Dok su pravi vinovnici sjedili u udobnim beogradskim foteljama huškajući
srpski narod i "nadobudne buduće velike srpske državnike" u Hrvatskoj
protiv Hrvata, među Srbima u Hrvatskoj nije se, nažalost, našla ni jedna
vremenu dorasla politička ličnost (a bilo ih je na tisuće u prethodnoj državi),
da spasi svoje sunarodnjake (ali i sebe) od fizičkog i moralnog sloma.
Naprotiv, bilo je više onih koji su poticali
lažne nade o stvaranju srpske države u Hrvatskoj, očekujući još i kakav
udoban položaj u njoj, što se moglo završiti jedino onako kako se i završilo.
Srpski intelektualci u Hrvatskoj snose stoga glavnu krivicu, što je danas
teško i sramotno biti Srbin u Hrvatskoj, oni su najviše krivi što Srbi iz
Hrvatske životare, goli, bosi i gladni u kojekakvim barakama i logorima po
Srbiji, ili su prikladno topovsko meso za srpske ratove s drugim narodima.
Teško je danas, a i nerealno, Srbima u Hrvatskoj očekivati od Hrvata ne
samo da im oproste, nego i da zaborave sva učinjena im zlodjela: dok još
stoje "zidovi plača", dok se otkopavaju masovne grobnice Hrvata; dok se
obnavljaju porušena ognjišta... Najmanje se za to može okrivljavati hrvatske
vlasti: Jer, nema te vlasti, ma kako prosrpska bila, kojoj bi to uspjelo. Jer o
povratku izbjeglih Srba u Hrvatsku vlast odlučuje samo formalno. Odluku
donosi susjed, ratnik, pored čijih su glava zujali srpski meci; stradalnik,
kojemu je poginuo najbliži rod ili mu je srušena kuća; zatočenik srpskih
logora; invalid, kome je srpska granata raznijela dio tijela; majka; otac, brat i
sestra poginulog djeteta, brata, sestre. Krivica pojedinaca postala je općom,
nacionalnom krivicom. Ona se nalazi u području svijesti i emocija a ne u
području zakonodavstva; prava, formalnih odluka i propisa, kako to neki
misle, pokušavajući sve pojednostaviti, izbrisati. Na to se trebalo misliti prije
nego što su zlodjela počinjena.
Povijest se ipak povremeno vraća iz sadašnjosti u prošlost, da bi raščistila
zaostale neraščišćene račune. Sada se vratila da raščisti odnose Hrvata sa
Srbima u Hrvatskoj, nadam se, posljednji puta.
A da bi to bila u stanju, svi Srbi, a posebno oni u Hrvatskoj, trebaju, nakon svega što se
zbilo (ne ponovilo se), shvatiti da Hrvati nisu narod koji je "na putu da postane srpska
narodnost", da se Srbija ne rasprostire "svuda gdje živi i jedan Srbin", već u točno
određenim od svijeta priznati granicama, da se hrvatska kultura i umjetnost ne mogu
najbezočnije proglašavati srpskima, da nije dovoljno da Srbi u Hrvatskoj ovu osjećaju
samo svojom domovinom, oni Hrvatsku moraju priznati i državom, čije se zakone mora
poštivati i pridržavati ih se, kao što to čine i sami Hrvati i svi drugi narodi koji su
Hrvatsku odabrali kao mjesto svoga trajnog živjenja, svi se oni moraju boriti za bogatiju
i ljepšu Hrvatsku, rječju, ako hoće u njoj živjeti trebaju je – voljeti, bez obzira što
mislili i osjećali prema njenoj aktualnoj vlasti!
Za sada to još uvijek nije tako. Još uvijek se hrvatsko posrbljuje (vidi
naslovnu stranicu), hrvatsku državu drži »ustaškom«, tj. protusrpskom,
Hrvate "genocidnim" itd. Još se, dakle, i danas ponavlja sve ono što je 1941.
godine opisivao Vatroslav Murvar.
O autoru ove knjige ima, nažalost, veoma malo podataka. Njegovo se ime,
ne nalazi ni u jednoj hrvatskoj enciklopediji ili nekom od brojnih biografskih
leksikona tipa "Tko je tko", iako bi
mu tamo bilo mjesto da nije napisao ništa drugo do ovu knjižicu.
Iz "Bibliografskog leksikona" suradnika Nikolićeve "Hrvatske revije",
možemo tek doznati, da je rođen u Mostaru, srednju školu završio u
Sarajevu, a Pravni fakultet u Zagrebu, gdje je i doktorirao iz "državnih
znanosti". Godine 1945. kao politički emigrant napušta domovinu za čiju se
samostalnost toliko borio. Jedno je vrijeme boravio u Rimu, da bi se kasnije
stalno nastanio u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je napisao više
knjiga i rasprava na hrvatskom i engleskom jeziku, u kojima se uglavnom
bavio aktualnim pitanjima svoje domovine u koju se nije smio vratiti, a bio
je i jedan od redovnih suradnika "Hrvatske revije" Sav njegov dugogodišnji
rad hrvatskoj je javnosti ostao do danas nažalost nepoznat, pa čak i ova
knjiga, koju sada, nakon šest desetljeća, ponovno objavljujemo i tako, kao
nezaobilazan dio hrvatskog kulturnog nasljeđa, spašavamo od zaborava.
Dr Franjo Letić
008
PRVA KNJIGA
-ali me je duboko zaboljela naša kažnjiva nemarnost, kojom puštamo,
da se već preko naših granica o nama ne zna ništa, a koliko se zna, da se
zna posve naopako.
-To je zaista kažnjiva nemarnost i za nju jednako odgovaramo mi,
hrvatski političari, i mi, hrvatski novinari, i svi mi, koji smo sposobni
napisati nešto više nego što je obično pismo i uredski spis, i svi mi
obrazovani Hrvati.
-Čini se, da mislimo, kako je dosta, što kod kuće držimo propovijedi o
svojoj državnoj tradiciji.
Dr. MILE BUDAK: SAN O SREĆI, II, 91.
MALA KNJIŽNICA MATICE HRVATSKE U
GODINI OBNOVE 1941 NEZAVISNE DRŽAVE
HRVATSKE 1941 KOLO VI. -SVEZAK 34.
VATROSLAV MURVAR
NA IZVORIMA NEISTINA
I. KNJIGA
TISAK "TIPOGRAFIJE" ZAGREB
10
