Table Of ContentKrava na Mjesecu
Filozofija znanstveno-fantastičnih horor filmova:
Estetika, filozofija emocija, ontologija, epistemologija i etika
Kristijan Krkač
Lille/Zagreb, 2010.-2013.
Krava na Mjesecu
Filozofija znanstveno-fantastičnih horor filmova:
estetika, filozofija emocija, ontologija, epistemologija i etika
Kristijan Krkač
Recenzenti Jeronim Ban, MFA
Nina Vujičić, mag. phil.
Predgovor Doc. dr. sc. Damir Mladić
Fotografije Azra Kovačić (na naslovnici i na koncu zaključka)
Željka Pongračić (uz Bilješku o autoru)
Glavni urednik Darko Štaudinger, mag. phil.
Nakladnik Udruga za promicanje filozofije Filozofija.org
Za nakladnika Marko Borić, mag phil.
Lektura Igor Buljan
Redaktura Lidija Zozoli
Copyright © 2013 Filozofija.org
Sva prava pridržana. Nije dopušteno niti jedan dio ove knjige reproducirati ili distribuirati u
bilo kojem obliku bez prethodnog pismenog odobrenja nakladnika.
Pitanja, komentare, pokude i pohvale slati na Facebook autora.
Knjiga je dosptupna na internetskoj stranici Scribd.
Kontakt autora – [email protected]
ISBN 978-953-56046-2-4
2
Krava na Mjesecu
Filozofija znanstveno-fantastičnih horor filmova:
Estetika, filozofija emocija, ontologija, epistemologija i etika
Kristijan Krkač
Filozofija.org,
Zagreb, 2013.
3
Iz Kritičkog predgovora
Ako imate slabo srce, nemojte čitati ovu knjigu. Dva su razloga. Prvi je taj što
je ova knjiga o hororu (znanstveno-fantastičnom). Drugi je taj što ju je
napisao Kristijan Krkač. Libera te tutemet ex inferis.
doc. dr. sc. Damir Mladić
Iz recenzija
Tanka je linija koja dijeli informacije o umjetničkom djelu koje nam pomažu
da bolje shvatimo to djelo od ubijanja čarolije, uživanja u umjetničkom djelu
zbog «viška informacija.» Čitatelje ove knjige želimo odmah umiriti i zajamčiti
im da im Krkač ne želi i neće ubiti čaroliju. Ubijanje čarolije, ironično, najčešće
se događa na filmskim akademijama na kojima bi studenti trebali usvojiti sva
nužna znanja i vještine za stvaranje upravo tog magičnog svijeta u koji svi
ljubitelji filma žele ući.
Jeronim Ban, MFA
Krkač uspijeva navesti svoje čitatelje na to da zastanu i pomisle: „Uh, neke od
tih filmova nismo gledali godinama, baš bi ih mogli ponovo pogledati.“ I
svakako to učinite. Počet ćete ih promatrati iz još nekoliko novih aspekata za
koje niste ni znali da u njima postoje.
Nina Vujičić, mag. phil.
(Cjeloviti tekstovi recenzija dostupni su na kraju knjige.)
4
Na potpori zahvaljujemo:
5
Sadržaj
Kritički predgovor: U strahu je veliko oko ... puno zvijezda (Damir Mladić) ................... 8
Predgovor ................................................................................................................................ 11
Uvodne napomene .................................................................................................................. 15
1. Približava se – film ............................................................................................................... 30
1.1. Filmski žanrovi i pod-žanrovi (Iron sky, T. Vourensola, 2012.) ....................................... 30
1.2. Znanstvena fantastika i strava i užas ................................................................................. 37
1.3. Filmovi znanstvene fantastike ........................................................................................... 41
1.4. Filmovi strave i užasa ........................................................................................................ 45
2. Čuđenje, predosjećaj i iščekivanje – filozofija filma ....................................................... 51
2.1. Popularna filozofija ........................................................................................................... 51
2.2. Filozofija filma i filmskih žanrova .................................................................................... 55
2.3. Filozofija znanstveno-fantastičnih filmova (Star Trek: First Contact, J. Frakes, 1996.) . 59
2.4. Filozofija filmova strave i užasa (The Shining, S. Kubrick, 1980.) .................................. 62
3. Istraživanje, strah, panika i sukob – filmovi i filozofija ZF/SU žanra .......................... 67
3.1. Filmovi znanstvene fantastike/strave i užasa kao žanr ...................................................... 67
3.2. Filozofija filmova znanstvene fantastike/strave i užasa .................................................... 74
3.3. Opus Davida Cronenberga i The Brood (1979.) kao prototip ........................................... 76
3.4. Opus Johna Carpentera i The Thing (1982.) kao prototip ................................................. 82
4. Preživljavanje ili uništenje – slučajevi filozofije filmova ZF/SU žanra ......................... 88
4.1. Filmski slučaj I: Prometej i Alien (R. Scott, 2012. / 1979.) .............................................. 90
4.2. Filmski slučaj II: Alien, Predator i Alien vs. Predator franšize (1979. - 2012.) ............. 111
4.3. Filmski slučaj III: Event Horizon (P. W. S. Anderson, 1997.) ........................................ 120
4.4. Filmski slučaj IV: Pandorum (C. Alvart, 2009.) ............................................................. 126
4.5. Filmski slučaj V: Dark City (A. Proyas, 1998.) .............................................................. 130
4.6. Filmski slučaj VI: The Happening (M. Night Shyamalan, 2008.) .................................. 136
4.7. Kratke napomene uz još neke ZF-SU filmove (1951. - 2013.) ....................................... 144
Zaključne napomene ............................................................................................................ 151
Bibliografija i filmografija ..................................................................................................... 161
Bilješka o autoru ..................................................................................................................... 169
Recenzije ................................................................................................................................ 170
6
“In the beginning the Universe was created. This
made a lot of people very angry and has been
widely regarded as a bad move.” (Douglas Adams)
“All persons, living and dead, are purely
coincidental.” (Kurt Vonnegut)
“Alone. Yes, that's the key word, the most awful
word in the English tongue. Murder doesn't hold a
candle to it and hell is only a poor synonym.”
(Stephen King)
“Deep into that darkness peering, long I stood there,
wondering, fearing, doubting, dreaming dreams no
mortal ever dared to dream before.” (Edgar Allan
Poe)
“I have seen the dark universe yawning where the
black planets roll without aim. Where they roll in
their horror unheeded, without knowledge, or lustre,
or name.” (Howard Phillips Lovecraft)
“Science fiction plucks from within us our deepest
fears and hopes then shows them to us in rough
disguise: the monster and the rocket.” (Wystan
Hugh Auden)
7
Kritički predgovor: U strahu je veliko oko ... puno zvijezda (Damir Mladić)
Ako imate slabo srce, nemojte čitati ovu knjigu. Dva su razloga. Prvi je taj što je ova knjiga o
hororu (znanstveno-fantastičnom). Drugi je taj što ju je napisao Kristijan Krkač. Libera te
tutemet ex inferis.
Pojava nečeg ovakvog (filozofske knjige o znanstveno-fantastičnom horor filmu), nečeg
u isto vrijeme i „čudnovatog i čudovišnog“, diže kosu na glavi (čak i samo zamišljene kose u
bestežinskom stanju) i otima nečujni krik u nijemom svemiru. „Nešto ovakvo“ vam se
približava, nakon nekog vremena čak i prijeteći približava, te vas vreba, ovaj put ne s police
punih knjiga, nego iz cyber svemira čiji ste portal iz druge dimenzije u iskušenju otvoriti svaki
put kad uključite računalo. Jedna sitna pogreška na početku može dovesti do kraja ljudske vrste
kakvu poznajemo, ili mutacijom, ili dobrim starim apokaliptičnim istrebljenjem svega što je
dovoljno nalik čovjeku.
Što ovo djelce (od kojih 150 stranica teksta bez proreda) nije? Ako ste očekivali još
jednu u nizu knjiga koja nastoji popularizirati filozofiju koristeći motive iz filmova ili ako ste
očekivali stručnu knjigu iz filmografije, nemojte ni počinjati čitati ovu knjigu. Ona nije ni
beskrajno naklapanje o detaljima vama najdražih filmova, niti bilo kakav vodič u znanstveno-
fantastične horor filmove (iako bi se u tragovima krvi možda i moglo naći dosta takvih korisnih
uputa za one koji su zainteresirani za taj žanr, a neki će čak i biti zahvalni na spoznaji da uopće
postoji jedan takav žanr).
Što je onda ovo djelce? „Nemam pojma“1. Ali možda imam dojam. Moj najbolji
odgovor bi bio da je to neka vrsta nagovora na filozofiju znanstveno-fantastičnog horor filma.
Autorov omiljeni izraz je „alternativna filozofija“, čiji je cilj „potaknuti“ i „stvoriti preduvjete“
za alternativno tumačenje ZF (znanstveno –fantastičnih)/SU filmova (filmova strave i užasa).
Autor, kao i uvijek, obožava koristiti gomilu kratica u svojim tekstovima (začuđujuće malo
ovaj put). I puno slika i tablica.
U prvom dijelu knjige autor razglaba o žanrovima i pod-žanrovima koristeći pritom
primjer filma „Iron Sky“. I to tako da se opisuju i tumače razni dijelovi filma, dok se na kraju
čini kao da autor želi smjestiti taj film u neki žanr. Ali ne! Njegova je poanta da je „...
besmisleno je filmove smještati u žanrove!“ (str. 30). Nakon svih najava o veličanju žanra
znanstveno-fantastičih horor filmova, dobijemo jednu takvu zaključnu izjavu. Ako ste slabijih
živaca, možda vam je tu trenutak da „odložite“ ovu knjigu jednim klikom na „x“. No priča ide
dalje kao da se ništa nije dogodilo. Nakon uvodne priče o filmu „Iron Sky“, autor skače na
razvijanje priče o znanstveno-fantastičnom horor filmu, naglašavajući da postoje dosta velike
razlike između ljubitelja znanstveno-fantastičnih filmova i filmova strave i užasa pa ga čudi
razvoj i uspon znanstveno-fantastičnog horor filma. Kako je moguće da se znanstveno-
fantastični filmovi, s određenim svojstvima (radnja filma smještena u neobični okoliš –
budućnost, svemirska prostranstva, svemirski brodovi, nepoznati planeti, itd.) mogu tako
uspješno spojiti s filmovima strave i užasa s potpuno drukčijim svojstvima (normalni okoliš u
kojem se pojavljuju zle slutnje, napetost, strah, susret s čudovištem, panika i šok, itd.). Oba
žanra, nastavlja autor, započinju s „čudnim“ – u ZF filmovima to je „čudnovato“, dok je u SU
filmovima to „čudovišno“. „Stravična stvorenja“, bila oni izvanzemaljci ili čudovišta, na neki
način ulaze u život čovjeka. Ta estetski dotjerana stravična stvorenja, zastrašujuća i prijeteća,
elegantna su u svojoj jednostavnosti i različitosti od čovjeka. Ona nemaju moralnih dvojbi. S
njima se ne može raspravljati. Ne možeš im čak ni mahati. Ako još imate i „zvjezdano nebo nad
1 Zoran Milanović, u više navrata. Pogotovo u prvoj godini vladavine.
8
sobom“ te „mračni okoliš oko sebe“, imate i savršenu pozornicu za znanstveno-fantastični
horor film. Još žličica poteškoća, borbe i kulminacije, u kombinaciji s post-filmskom katarzom,
i možete otići nemirni na spavanje i tako začiniti, svoju inače dosadnu, svakodnevicu.
Drugi dio ovog djelca nam želi nešto reći o filozofiji filma (i ZF i SU filma), koristeći
pritom gotovo sve klasične filozofske vidike (epistemologiju, ontologiju, etiku, filozofiju
prirode, filozofiju religije i antropologiju). Kako bi svoj pristup razlikovao od ostalih
filozofskih pristupa filmu, autor opisuje tri strategije popularne filozofije: (1) populariziranje
filozofskih tema pomoću filmova, (2) traganje za 'izvorno filozofskim' temama u filmovima, te
(3) autoru najdraža strategija, „nekakva treća strategija“. Nisam baš siguran što bi ta treća
strategija mogla biti, osim neke mutne ideje o „morfologiji“ preklapanja filma i filozofije.
Nakon ovog pomalo nejasnog uvoda, slijede poglavlja o filozofiji filma i filmskih
žanrova, filozofiji ZF filmova, te filozofija filmova strave i užasa. Kad piše, primjerice, o
estetici filma, autor naglašava emotivnu reakciju kao cilj filma, ali i odgojnu stranu gledanja
filmova. U poglavlju „Filozofija ZF filmova“, koristeći se filmom „Star Trek: First Contact“,
autor nastoji dodati malo mesa i mišića svojem apstraktnom filozofskom kosturu. „Srž ZF
filma jest u tome da postoji nešto nepoznato“ (str. 53), vrijedno našeg čuđenja, ono što u nama
može pobuditi želju za avanturom koju smo izgubili odrastajući. Želja za novim znanjem, vjera
u novo znanje, rješavanje novih problema, novi izvori znanja, epistemološki je dio tog žanra.
Ontološki dio temelji se na razlikovanju stvarnosti i prividnosti. Etički dio bavi se cijelim
nizom moralnih dilema. Primjerice, raspravljajući o epistemologiji graničnog slučaja u filmu
„First Contact“, autor želi prikazati kako navedeni film stavlja u pitanje sve norme kanona
Zvjezdanih staza, što ga udaljava i od poznate franšize, ali i od ZF žanra, te se približava hororu
(iako to nikad ne postaje). U poglavlju „Filozofija filmova strave i užasa“ autor ponavlja ono
što je napisao i o ZF filmu: „Srž filma SU je postojanje nečeg nepoznatog“ (str. 56). No, iako
nas to nepoznato u početku i može privlačiti, na kraju to nepoznato preuzima kontrolu, počinje
se približavati i loviti nas u svoju zamku, u kojoj možemo samo pasivno čekati na konačni
obračun s čudovištem. Dok u ZF filmu niz radnji obično slijedi obrazac „problem-istraživanje-
rješenje-napredak-novi stupanj samospoznaje“, u SU filmu taj je obrazac „slutnja-nelagoda-
strah-panika-šok-sukob-pobjeda nad nečim zlim-slutnja“. Horor filmovi, poput primjerice filma
„Ptice“, stvaraju ozračje nesigurnosti i epstemički nemir. No za oba žanra „postojanje
nepoznatog“ služi kao glavni pokretač.
Treći dio se okreće prema samim temeljima znanstveno-fantastičnih horor filmova.
Film „Alien“, kao prvi od svoje vrste, pripada, prema autoru, izvornom ZF/SU žanru. Nakon
filma „Alien“ imamo jedan novi žanr (ZF/SU filmovi), koji onda, ovisno o tome stavlja li veći
naglasak na SU ili ZF elemente, dijelimo na ZF/SU filmove (filmovi poput „Event Horizon“) i
SU/ZF filmove (filmovi poput „Predatora“). „Čudnovato“ i „čudovišno“ napokon su spojeni u
jedno. U tom dijelu djelca, autor nastoji iskazati osnovne elemente ZF-SU žanra, poput tehnike
režiranja (garaža (svemir) – slutnja – sumnja – napetost – susret- zastrašujući marsovac
(čudovište)), slika i vizualnih specijalnih efekata (atmosfera „izloženosti“ i elegancija
čudovišta), glazbe i specijalnih zvučnih efekata (promjene aspekata, stvaranje ambijenta), te
nepoznatog (koje se samo sluti ili koje se spoznaje). „Nepoznato povezuje i razdvaja aspekte
ZF-SU žanra i to povezivanje-razdvajanje ili sklad suprotnosti u stvari čini žanr stabilnim i
istovremeno dinamičnim“ (str. 66). Nešto uvijek mora ostati nepoznato, čak i nakon gledanja
filma. Neka slutnja nas mora držati budnima. U poglavlju „Filozofija filmova ZF/SU“ autor
tvrdi da je ZF-SU žanr filozofičniji od samostalnih ZF i SU žanrova. Kakva god bila
relevantnost ove tvrdnje (donesene, čini mi se, koristeći drugu strategiju filozofskog pristupa
filmu, a koju je autor na početku knjige glatko odbacio), ono što slijedi nakon toga je prekratko
da bi se moglo reći je li ta tvrdnja opravdana ili ne. Navođenje nekih filozofičnih tema s
epistemoloških, ontoloških i etičkih vidika ne donosi ništa novo što već nije bilo tematizirano u
klasičnom ZF ili SU žanru pa ne vidim razloga zašto ih treba naglašavati kao nešto što je
9
specifično samo za ZF/SU žanr. Sljedeća poglavlja u ovom dijelu knjige donose analize opusa
Davida Cronenberga i Johna Carpentera, s posebnim naglaskom na filmove „The Brood“ i
„The Thing“ kao prototipove SU-ZF žanra.
Četvrti dio naslovljen je „Preživljavanje ili uništenje – slučajevi filozofije filmova
ZF/SU žanra“ . To je dio knjige u kojem autor prakticira svoju zamisao „filozofije filma“. Ako
želite znati što bi to Krkačeva „filozofija filma“ trebala biti, onda morate pročitati njegove
tekstove o filmskim slučajevima. Prvi filmski slučaj je naslovljen „Prometej i Alien“. Drugi je
filmski slučaj „Alien, Predator i Alien vs. Predator franšize“, treći „Event Horizon“, četvrti
„Pandorum“, peti „Dark City“, i šesti „The Happening“. Taj dio knjige završava s kratkim
napomenama uz još neke ZF/SU filmove.
Završni dio knjige donosi zaključne napomene. Budući da filozofi razmišljaju
sveobuhvatno, nije ni čudo što se autor bavi pitanjima poput „Kakvo je trenutno stanje u
filozofiji (ZF-SU) filma?“. Vjerujem da prije čitanja ove knjige niste ni znali da postoji nešto
poput filozofije ZF/SU filma, a sad se još postavlja i pitanje o stanju te vrste filozofije? No,
vjerovali ili ne, popis bibliografije i filmografije na kraju knjige je poprilično velik. Sam autor
tvrdi da niti jedan od postojećih pristupa filozofiji filma nije „ono pravo“ te da treba nastojati
filozofirati o filmu na neki drukčiji način. Taj novi način filozofiranja o filmu trebao bi
rezultirati i nekim novim doprinosom i filmu i filozofiji, a koji samostalno ne mogu postići ni
filozofija niti film. Možemo pretpostaviti da je u tom nezadovoljstvu s postojećim stanjem u
filozofiji filma skriven i glavni autorov motiv za pisanje ove knjige.
Za kraj (ili za početak čitanja), možemo ponoviti da su dvije osnovne tvrdnje ove
knjige:
1. ZF/SU filmovi su samostalni žanr, a ZF i SU filmovi su samo krajnji
slučajevi to žanra.
2. Moguća je „drukčija“ filozofija filma od one što se obično danas prakticira.
Iako nejasno definirana, ta filozofija očito ima morfološku dimenziju i želi obuhvatiti cjelinu,
mrežu odnosa i uzoraka, pod određenim aspektima (sam film, tehnika, kritika, estetika,
psihologija, filozofija, kultura, itd.). To nije „filozofska analiza“, „filozofija o filmu“, „film kao
filozofija“, nego prije svega „estetika ljepote zastrašujućeg, filozofija miješanih primordijalnih
emocija čuđenja i straha, ontologija stvarnosti i privid zla, epistemologija znanja-kako pod
prijetnjom uništenja, i etika takoreći među-vrsne solidarnosti i sukoba do istrjebljenja“ (str.
146). Je li autor uspio razviti novi pristup filozofiji filma? Ne mogu odgovoriti na ovo pitanje
umjesto vas. Ne slažem se, u najmanju ruku, s prvom osnovnom tvrdnjom iznesenom u ovoj
knjizi.
Na koncu, vjerujem da se u ovoj knjizi može naći puno zanimljivih misli, nabacanih u
cjelinu, više usmjerujući na dojam nego dajući pojam, isprepletenih u mrežu odnosa i uzoraka,
pod budnim okom nepoznatog što se nalazi u dubinama svemira ili odmah iza ugla. Isto tako,
vjerujem da ćete, nakon što pročitate ovu knjigu, filmove koji se u njoj spominju sljedeći put
gledati na sasvim drukčiji način. Nakon što sam pročitao ovu knjigu, znam što želim biti.
Langolier. The End.
Doc. dr. sc. Damir Mladić
10
