Hrvatska kronika u Ljetopisu popa Dukljanina

2011·11.7 MB·Croatian

by  Ivan Mužić

Ivan MužIć
HRVATSKA KRONIKA u LJETOPISU POPA DUKLJANINA
Izdavač:
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika
HR-21000 Split, S. Gunjače b. b.
Tel. [phone], fax [phone]
e-mail: [email protected]
www. mhas-split.hr
za Izdavača:
Tomislav Šeparović
RecenzentI ovog Izdanja:
Dr. sc. Denis Alimov, Sveučilište u Sankt Peterburgu (Rusija)
Milan Ivanišević, profesor, Split
tehnIčkI uRednIk:
Karmen Vuletić
LektoR:
Mario Blagaić
RačunaLna obRadba I Rješenje koRIca:
Marko Grgić
tIsak:
Dalmacija papir – Split
Tiskanje dovršeno u prosincu 2011.
Tiskanje ovoga izdanja pomogao je gospodin Željko Bilić
CIP - Katalogizacija u publikaciji
SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU
UDK 94(497.5)”05/10”
MUŽIĆ, Ivan, povjesničar
Hrvatska kronika u Ljetopisu popa Dukljanina / Ivan Mužić. -
Split : Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, 2011.
Bibliografija. - Kazalo.
ISBN 978-953-6803-31-6
I. Povijesni izvori -- Hrvatska -- Srednji vijek II. Hrvatska --
Povijest -- Srednji vijek -- Povijesni izvori
140303026
I M
van užIć
h
Rvatska kRonIka
u
L
jetopisu
D
popa ukLjanina
Muzej hRvatskIh aRheoLoškIh spoMenIka
spLIt
2011.

U spomen hrvatskom povjesničaru i mučeniku
 KerubinuŠegviću(1867 – 1945)

s a d R ž a j
Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .7
Povijest kraljeva Dalmacije i Hrvatske
I. Ljetopis popa Dukljanina nastao je svršetkom XII. stoljeća,
a Hrvatska kronika ranije ............................17
II. Uvod u latinsku redakciju Ljetopisa popa Dukljanina .....39
III. Sadržaj i komentar hrvatske redakcije Hrvatske kronike...47
Zaključak ..........................................93
Hrvatska kronika
u redakciji Jerolima Kaletića i u čitanju Ivana Mužića .......95
Povijest kraljeva Dalmacije i Hrvatske
zajednospoviješćupustošenjaSolina .......................113
Marulićeva latinska redakcija Hrvatske kronike
iz Narodne biblioteke Srbije u Beogradu
u prijevodu Uroša Pasinija na hrvatski
Hrvatska kronika........................................129
Faksimil rukopisa Kaletićeve redakcije Hrvatske kronike
iz Biblioteca apostolica Vaticana
Hrvatska kronika u transkripciji Anny Newman
Povijest kraljeva Dalmacije i Hrvatske
zajednospoviješćupustošenjaSolina .......................207
Faksimil Marulićeva prijevoda Hrvatske kronike
na latinski iz Narodne biblioteke Srbije u Beogradu
Marulićev prijevod Hrvatske kronike na latinski
iz Narodne biblioteke Srbije u Beogradu
u čitanju Milana Ivaniševića
7
Prilog.................................................255
Ljetopis popa Dukljanina u latinskoj redakciji
iz Biblioteca apostolica Vaticana i u čitanju Ivana Črnčića
Bibliografija
izdanja Ljetopisa popa Dukljanina i odabrana
bibliografija radova o Ljetopisu i Imensko kazalo
uz Bibliografiju (Nada Vrsalović).......................299
Kazalo osoba i autora iz uvodnog dijela knjige (N. Vrsalović).....339
8
p
RedgovoR
Ja znam, da je čitav problem spisa Dukljanskog anonima vrlo složen i zato
vrlo težak za analizu. Nema valjda u našoj historiografiji nijednog tako tvrdog
oraha, koji bi se dao zagristi kao ovaj. Zato on traži iznimnu i punu pažnju... To
je naš najstariji povijesni sastav, koji donosi imena vladara, toponime i događa-
je, koje ne poznaje ni jedan naš drugi povijesni izvor.
Maja Miletić1
Izdanje djela koje je poznato pod nazivom Ljetopis popa Dukljanina
prati literatura koja je “narasla do fantastičnih razmjera”.2 Rijetko koji
srednjovjekovni spis u slavenskih naroda izaziva toliko suprotstavljanja
u prosudbama kao to djelo.3 Neki tumači ne sumnjaju u istinitost njegova
pričanja i interpretiraju ga kao “prvo hrvatsko domaće povijesno djelo”.4
Drugi autori pak ističu da to djelo “treba potpuno odbaciti kao istorijski
izvor”.5 Prema analizi Krešimira Mlača tu je riječ o tekstu koji ukazuje
1 Maja Miletić u pismu, koje je iz Rima 1. V. 1985. godine uputila Muhame-
du Hadžijahiću u Sarajevo.
2 Slavko Mijušković (uvod, prijevod i komentar), Ljetopis popa Dukljanina.
Grafički zavod, Titograd, 1967, str. 14.
3 Jan Lesny, Historia Krolestwa Slowian czyli Latopis Popa Duklanina. Panst-
wowe Wydawnictwo Naukowe, Varšava, 1988, str. 5. Rasprave se najviše
vode oko povijesne vjerodostojnosti djela, tako da je prema nekim pisci-
ma literatura o njemu “kao istoriskom izvoru... nepregledna”. (Istorija Crne
Gore. I, Redakcija za istoriju Crne Gore, Titograd, 1967, str. 294. Citat je iz
teksta Jovana Kovačevića.)
4 Federik Gogala–Dominis, Kada je održan sabor na Duvanjskom polju?
Šibenik, 1965, str. 3.
5 S. Mijušković, Ljetopis, nav. dj., str. 114. Ignjat Đurđević (Đorđić) /1675-
1737/ misli za taj spis „da je priča; nekritičan kao narodne pesme, neisto-
rijski.“ (Ivan Pudić, Rerum Illyricarum Ignjata Đurđevića. ANU BiH, Sa-
rajevo, 1967, str. 139.) Međutim, I. Đurđević se, bez obzira na navedeno
mišljenje, u svojim radovima koristio ovim spisom.
9
na pjesmu, ali se ne može odbaciti kao povijesni izvor.6 Ivo Guberina mi-
sli da je narodna predaja koja se očitovala u tom djelu sačuvana u Splitu.7
Neki autori dopunjuju ovo mišljenje u smislu da je navedeni spis odraz
srednjovjekovne usmene tradicije, ali ističu mogućnost da su u njemu sa-
držani i neki pisani izvori.8 Ferdo Šišić ističe da je “pop Dukljanin... naš
najstariji poznati književnik” koji se, kad piše o događajima do X. sto-
ljeća, “potpuno prepustio krilima fantazije”, ali mu on i za najstarije raz-
doblje koje ono obrađuje ne poriče određenu vrijednost. “Ipak treba pri-
znati, da i u ranijim glavama Letopisa Popa Dukljanina ima po gdekoje
zdravo zrnce, puno istoriske vernosti.”9 Istina je da u prvobitnoj hrvat-
skoj i latinskoj redakciji ovoga spisa ima umetaka nastalih u prepisivanju
ili prevođenju, ali oni ne prevladavaju toliko da bi bitno umanjivali vri-
jednost cjeline, što u određenoj mjeri i Šišić zaključuje.10 I zato je realno
Stanojevićevo mišljenje da je ovaj izvor podjednako zanimljiv i važan “i
kao književni produkat i kao istoriski izvor”.11
Ovo je jedino vrelo o povijesnim događanjima poslije doseljenja
Gota, odnosno Sklavina na teritorij rimske Dalmacije, i to posebno za
6 K. Mlač, Postanak i razvoj hrvatskog tradicionalnog, a osobito epskog pje-
sništva. Zbornik za narodni život i običaje, knj. 48, JAZU, Zagreb, 1980, str.
372-374. Prema Mlačevoj analizi nije čitav hrvatski tekst pjesma, već samo
njegov početak i pojedine glave. (K. Mlač u pismu koje je uputio I. Mužiću
iz Zagreba 22. siječnja 1988.)
7 “Ali kako ima u pričanju Dukljaninovu dosta analogija s onim Tominim, to
ove analogije možemo smatrati kao odraz splitskih predaja.” (I. Guberina,
Državna politika hrvatskih vladara. Knj. I, sv. 1, Nakladna knjižara Velebit,
Zagreb, 1944, str. 33.)
8 O. A. Akimova, Razvoj srednjovjekovnih predstava o podrijetlu Hrvata.
Zbornik Etnički procesi u Centralnoj i Jugoistočnoj Europi. Izdano na rus-
kom jeziku. Akademija nauka SSSR, Moskva, 1978, str. 105.
9 F. Šišić, Letopis Popa Dukljanina. Srpska kraljevska akademija, Beograd–
Zagreb, 1928, str. 165, 182, 184.
10 “No da bi tih glosa i interpolacija bilo toliko, da bi opsegom svojim nadvisi-
le samo delo Popa Dukljanina, to se mora najodlučnije odbiti, već stoga, što
takom monstrumu nema primera u čitavoj srednjevekovnoj literaturi sveta.
Kod toga se u prvom redu radi o većim ili manjim marginalnim glosama,
koje su krivnjom prepisivača s vremenom ušle u sam tekst.“ (F. Šišić, Leto-
pis, nav. dj., str. 113.)
11 Stanoje Stanojević, O prvim glavama Dukljanskog Letopisa. Nav. dj., str. 9.
10