Godina dana hrvatskih narodnih običaja

142 Pages·1991·46.1 MB·Croatian

by  Milovan Gavazzi

ZI
r U U I \A
HR S K IH

Milovan Gavazzi
GODINA DANA
HRVATSKIH
NARODNIH OBICAJA
III. izdanje
1
HRVATSKI SABOR KULTURE
Zagreb 1991.
PREDGOVOR
Zanimanje za obicaje u Hrvata je vrlo staro. Siben-
danin Juraj Sizgoric jos je u 15. stoljecu usporedivao
domace bozicne obicaje s rimskim Saturnalijama. Opi-
se obicaja naci demo u knjizevnim djelima renesansnih
i baroknih pisaca kao sto su Petar Zoranic, Ilija Crije-
vic, Jeronira Kavanjin; njima su se bavili barokni poli-
historicari poput Ivana Weikharda Valvasora, Pavla Rit-
tera-Vitezovica, Josipa Bedekovica; koristili su ih u svo-
jim djelima propovjednici i prosvjetitelji, npr. Juraj
Mulih, Juraj Habdelic, Matija Antun RelkQvic. Vec kra-
jem 18. stoljeca Matija Petar Katandic je' posvetio obi
cajima prve argumentirane etnoloSke rasprave napisane
u nas. Ilirci, Stanko Vraz, a napose Ivan Kukuljevic
Sakcinski, podeli su sustavno prikupljati gradu o obica
jima koji su zivjeli u narodu, a vrhunac tih nastoja-
nja bila je »Osnova« Antuna Radica iz 1897. i niz mo-
nografija izradenih po njoj, obavljenih u Zborniku za
narodni zivot i obicaje.
Pa ipak, kad se pred pola stoljeca, 1939, u Maloj
Knjiznici Matice Hrvatske pojavilo oraanje, na izgled
UKEDNIK skromnb djelce Milovana Gavazzija, njegova »Godina da
na hrvatskih narodnih obicaja«, bila je to u etnoIoSkim
prof. DAMIR BACI(^ krugovima nemala senzacija. U »Godini dana« sti, naime,
po prvi puta bili sustavno izlozeni svi do tada poznati
relevantni podaci o godiSnjim obiCajima prikupljani kod
svih ogranaka hrvatskoga naroda u domovini i u di-
jaspori, bilo da su vec bili objavljeni, ili pohranjeni u
arhivima, ili da su prikupljeni u selima po samome
autoru ili njegovim studentima u okviru seminara koje
je on kao sveuCiliSni profesor vodio. Gavazzi je uz to
ponudio tumadenja njihove starine, podrijetla i zna-
Cenja, i to sve jednostavnim jezikom, bez teoretiziranja.
No usprkos tome §to je osnovna znacajka knjiznica
»Male knjiznice« bila njihova popularnost i pristupac-
nost najSiroj fiitalackoj publici, dakle u prvome redu
, ZAGREB «j| nestrucnjacima, »Godina dana« je ubrzo postala jednim
od najvaznijih etnoloskih prirudnika u nas, i nezaobilaz-
no referalno djelo za sve koji se zele baviti tradicijskom
duhovnom kulturom Hrvata, pa i Slavena uopce. »Godina
dana« postala je studentskim ud^benikom iz kojega oni
i danas u6e za ispite na Sveu6ili§tu, prirucnikom koji
se nosi na teren kao podsjclnik, zanimljivini i korisnim
stivom svakome tko zeii kroz obicaje upoznati )>narodni
dusevni zivot«, kako bi rekao Stanko Vraz.
»Godina dana« do danas jc ostala neponovljena, prem
da je u meduvremenu prikupljeno mnogo nova gradiva
i premda jc ctnoloska znanost dosia do novih spoznaja
0 obicajima i njihovim znacajkama. Nikakvo tudo. da
ona danas predslavija pravu bibliofilsku poslasticu. CITAOCIMA
Malo kojemu autoru je dano da nakon punih pola
stoljeca osuvremeni ncko svoje djelo. To je, evo, uspjelo Ovo djelo nema ciste znanstvene svrhe, ve<5 bi
Milovanu Gavazziju, nestoru nasc i slavenske ctnologije,
trebalo posluziti sirem krugu citalaca kao prikaz
ulemeijitelju etnologije kao akademske discipline u nas,
1 tu u desctomc desetljecu svojega zivola. Danas, pcde- i tumac svih onih godisnjih obicaja u Hrvata,
set godina nakon objavljivanja »Godine dana« (1939)
koje je nasa etnografija dosad prikupila i upoz-
i punih pet stoljeca nakon nastanka Sizgoriceva »0
polozaju llirije i o gradu Sibeniku« (1487), pred nama nala, a jedan su ih dio obradivali i proudili §to
lezi njeno, gotovo jubilarno, drugo izdanje.
strani sto domaci proucavaci. Citalac koji u mno-
Autor jo unio u »Godinu dana« mnostvo sitnih izmjc- gima od tih obicaja i dandanas sam sudjeluje,
na 1 dopuna, oSUvremenio je jezik, poncgdje (gdje je
osjelio potrebu za time) dopunio ncka tumacenja, cak je bio sa sela ili iz grada, naci ce opcenit pregled o
preoblikovao i neke vece cjeiine (npr. poglavlja o Kia- tome obicaju na citavom hrvatskom podrucju; o
ijicama, badnjaku, o bozicnom pecivu). No usprkos to
me kao da se nista u knjizi nije promijenilo! »Codina pojedinostima, koje mu izvan njegova kraja nisu
dana«, napisana prije drugoga svjetskog rata, prikazi- mozda ni poznate — ako je u cijelom narodu ra
vala je stanje u kojemu je seljacki svijet »jos bio citav«,
u kojemu je stara, stoljecima njegovana i obogacivana siren; zatim ce razabrati za neke, da su samo u
predajna kultura jos izgledala naoko nepomuccno. Pi- nekim krajevima poznati, a drugdje ih nema ili
sano u »etnografskom prezentu«, ovo novo izdanje su-
gestivnom snagom vjeSta pisca docarava nam odvijanje su im samo tragovi sacuvani; dalje ce upoznati
obicajnih radnji, izvodenje plesova, pjesama, gatki kao njihov izvor — otkuda su ovaj ili onaj od godiS-
da u njima sami sudjelujemo, premda je u stvarnosti
veliki dio opisanoga ne samo napusten, nego i gotovo njih obicaja Hrvati bastinili: iz daleke slavenske
zaboravljen. I u drugome izdanju pred nasim ocima davnihe ili je odakle drugdje, u potonja vremena
promice citav jedan danas nepoznati, nepostojeci svijet,
svijet otisao u nepovrat sa svom svojom umjetnoscu, primljen i usvojen — dakle, koja im je starina
vjestinama, strcpnjama i nadama. i podrijetlo i koja im je sudbina u nas bila do
»Godina dana«, knjiga o nasoj vlastitoj kulturi, knjiga nasih dana. Napokon ce upoznati prvobitno, iz-
koja je i sama postala dijelom nase kulturne proslosti
vorno znacenje, smisao i cilj mnogih obicaja, kod
gdje zauzima vidno i casno mjesto, opet je u nasim
rukama i bez sumnje ce i dalje obogacivati spoznavanje
nas samih.
Vitomir Belaj 5
kojih to na prvi pogled nije jasno, ili je prouca nece naci ovdje zabiljezen ovaj ili onaj njemu
vanja pokazalo, da je nesto tijekom vremena iz- ma otkuda poznati obicaj ili pojedinost nekog
mijenjeno, pomuceno, i u narodu drukcije shva- obicaja. To je tako narocito u onim slucajevima,
ceno nego je bilo prvobitno. kada se radi o pojavima, koji u hrvatskoj folklor-
O kojecemu, sto je prethodno spomenuto, ne noj cjelini imadu malo ili neznatno znacenje (po-
moze se doista danas jos davati posljednja rijec stoje npr. na sasvim malom podrucju ili pace
— bilo radi nedostatka historijskih vijesti o po- samo lokalno, ili su danas vec gotovo iscezli i si.)-
jedinim obicajima, bilo zbog otezanih ili nedo- Ipak, i od toga su se morali uciniti neki izuzeci,
statnih poredbenih proucavanja {o mnogima ne kad se radilo o kakvu preostatku, narocito dra-
ma jos potrebnih svestranih, opcih etnoloskih stu- gocjenu za etnologiju i za razumijevanje tradicij-
dija ili bar temeljitih uvodnihradnja — osim npr. skoga narodnog zivota i kulture. Bit i pojedinosti
o bozicnim obicajima, bilo napokon zbog toga, ovakvih obicaja cesto su takvi, te pomazu staviti
sto ni u nas samih nije koji od hrvatskih godis u jasnije svijetlo. i protumaciti, sto je drugdje ne-
njih obicaja na svim stranama i u svim pojedi jasno i nedokucivo.
nostima jos dovoljno upoznat i folkloristi, skup-
Literatura i izvori na kraju, imaju u izvjes-
Ijaci narodnoga blaga, nisu im obracali svugdje
nom smislu svrhu da omoguce citaocu pogled
jednaku pozornost. Koliko je bilo.moguce, nasto-
— u same izvore objelodanjene hrvatske etno-
jale su se ovdje i te teskoce svladati.
grafske grade, iU da moze prosiriti ono, sto je
Opseg knjige obuhvatio je obradbu najnuzni- ovdje kazano, u znatnijim domacim i stranim dje
jeg. Ipak sam nastojao, da se spomene, makar lima ove struke. Treba narocito naglasiti, da je
katkada i samo kratko, sve ono vaznije u opisi- tu navedeno samo najvaznije, pa tako i od tis-
ma obicaja i njihovih pojedinosti, izvedenima kao kanih izvora, iz kojih je crpena grada, samo glav-
sazeta sinteza iz danas pristupnc sirove grade 6 ni, dok mnostvo ostalih nije navedeno. Takoder
njima (objelodanjene a dijelom i neobjavljene ru- su iskoristeni i brojni rukopisni materijali u Et
kopisne) kao i kod izvoda o njihovu podrijetlu, noloski zavod filozofskog fakulteta Sveucilista u
starini, tumacenjima zna^enja, itd. Treba, medu Zagrebu, pa i vlastiti zapisi iz naroda. ~ Nije
tim, odmah i naglasiti, da mnogi citalac mozda i zacijelo potrebno opravdavati, sto ovdje nije uz
6
svaki pojedini podatak ili navod zabiljezen izvor
(u mnogo slucajeva citav niz izvora), odakle je
crpen — kako bi to bilo obvezno uciniti u stro
go znanstvenom radu.
Na ovom mjestu imam srdacno zahvaliti za
UVOD
spremnu pomoc kod priprema za ovo izdanje
strucnjacima Etnografskoga muzeja u Zagrebu,
Obicaji narodni, u prvom redu seoski, koji se
Etnoloski zavod filozofskog fakulteta sveucilista
ovdje prikazuju, u hrvatskoj etnologiji imadu (po-
u Zagrebu i Fotolaboratoriju povijesti umjetno- cevsi od »Osnove za sabiranje i proucavanje gra
sti Filozofskoga fakulteta SveuciliSta u Zagrebu de o narodnom zivotu« dra A. Radica — 1896.)
i napose izdavackoj brizi Kulturno-prosvjetnog naziv godisnji obicaji, pored toga inade i na
ziv kalendarski, rocni pa periodidki
sabora Hrvatske.
(franc, fetes de I'annee, ceremonies periodiques,
engl. calendar customs, njem. Jahresbrauche).
Svaki se od njih zbiva stalno na odredeni dan
(ponajvise blagdan, svetacni dan) ili tijekom vise
dana kalendarske godine, vezan je za taj rok u
godini i narod ga svake godine, dakle periodicki,
ponavlja i svagda nanovo prozivljava. Ovamo da
kle ne pripadaju onakvi obicaji, koji se vrse ti
jekom godine nevezano, kada se ukaze potreba
ili kakav narocit povod, da se obicaj izvrsi, ali
nikako vezano uz koji odredeni datum (npr. raz-.
licni ratarski obicaji, da se i ne spominju takvi
kao svadbenii, pogrebni i neki drugi).
Nije gotovo ni potrebno upucivati na to, kako
se ti kalendarski, godisnji obicaji vecim dijelom
okupljaju oko odredenih crkveno-kalendarskih
vaznijih datuma (Bozic, Uskrs, pocetak. korizme
i si.), pa se prema tima kao i prema godiSnjim
8 9
dobima, kada ovakvi ciklusi ili gmpe rocnih obi
caja padaju, mogu preglednije svrstati.
Kako nema nepremostiva jaza medu mnogima
disto crkvenim vjerskim tradicijama i obredima
i pravjm narodnim godisnjim obicajima, tako se
ne moze povuci ni u njihovoj obradbi stroga gra-
OKO POKLADA
nica medu njima — ako se samo pomisli na la-
gano, neprimjetno, a dobrim dijelom i nenametno
utjecanje katolicke crkve, obreda i obicaja u smje Medu nasim rocnim obicajima prijelaznoga do
ru kristijanizacije bilo forme, bilo jezgre, bilo kak ba izmedu zime i proljeca, znatniji su oni u doba
vih pojedinosti starih tradicijskih obicaja u Hr- Poklada. Ne samo da su zanimljivi, promatrani u
vata-katolika te grko-katolika, a analogno, premda krugu folkloristike evropskih naroda, u pogledu
razmjerno jos u manjoj mjeri, Islama u smjeru njihova podrijetla, starine i objasnjenja njihova
takve islamizacije u Muslimana. Imajuci to stal izvornog smisla nego ovdje na hrvatskom tlu po-
no pred ocima a i s obzirom ria ogranicen pro- kazuju i neke znacajne osobine.
stor, ovdje se zanemaruju one komponente u
I ovdje je na selu dijelom dobro znano i uobi
naSim godisnjim obicajima, koje su izrazito i pot-
cajeno maskiranje u doba blizu sama Me-
puno crkveno-vjerskoga izvora i nije im potrebno
sopusta, ali ponajvise i citav duiji vremenski pe
nikakvo dalje folklorno pretresanje ili tumace
riod prije njega (sve tamo od poslije Sv. Tri kra
nje. Isto se tako ne prikazuju ni neke narodne
lja — kada po shvacanju u nekim krajevima vec
izvedbe, uobicajene na odredene datume, jer kako
pocinje neka pretpokladna sloboda). Danas je i
su to vecinom viteske igre {sinjska »alka«, kor-
po mnogim hrvatskim selima uobicajena maske-
culanska »moreska« i dr.) ili slicne priredbe, od-
rada, kako pojedinaca, tako i citavih grupa, po-
vajaju se i luce od godisnjih obicaja u pravom
najprije podvece i ta odaje motriocu ocite __trago-
smislu.
ve.utjecaja gradanskih Poklada. Maske, koje tu
na selu mozemo susresti, ponegdje vec desetlje-
cima uobicajene, odaju to same: preodijevanje
muskaraca u zene (i obrnuto) i to najvise u »gos-
podskoj« gradanskoj odjeci, figure i maske Ciga-
na, crnaca, raznih sad gradanskih, sad vojnickih
i crkvenih zvanja, tu i tamo i kojekakvih zivoti-
nja pa i cudovista — gotovo sve su to imitacije
10 11
gradskih pokladnih maskerada, u dednijem ili pri- vo i samo ime karneval — kojemu se postanje
postijem seoskom obliku. pokugavalo tumaciiti na razlidite nacine (tako od
navodnoga latinskog mesupusnog uzvika Came
Predaleko bi ovdje odvelo zalazenje u prikaz vale! = Zbogom meso!; ih od pokrajine Cornwall
historijata toga evropskog gradskog maskiranja u Engleskoj, sto je jedva moguce; pa napokon od
i svega ostaloga, sto obiljezava i prati Karneval lat. carrus navalis — lada na kolima — koja se
(bucenje, sale i dr.). Dovoljno je ovdje kao sas nekada po srednjoj Evropi vozila u pokladnim
vim opcenito objasnjenje kazati, da je prvobitno povorkama — ovo posljednje kao najispravnije
znacenje recenih karnevalskih tradicija u glavnom prihvaceno tumacenje).
odbojno, apotropajsko": sve to ima svrhu zastras-
nu, odvratnu prema demonima, zlirn silama, du- Ipak je, medutim, istina, da i jezgra tih evrop
sima — koje treba odbiti, udaljiti njihovo djelo- skih gradskih karnevalskih tradicija ima svoj kraj-
vanje od ljudi, stoke, stanova i dr. (isp. prerusa- nji korijen u istim »donjim« slojevima evropsko^
vanje tj. promjena odjece, njeno izvrtanje, sakri- ga pucanstva i njcgovoj prastarini, iz koje su se
vanje ili mazanje lica ili stavljanje na lice kakve jezgre dalje razvijali, mnozili i uspinjali sve do
krabulje, pravljenje buke u sijaset nacina i u ev vrhova civilizacije i njenih nekih razvikanih kar
ropskih i jos vise u neevropskih primitivnijih i nevalskih majstorija (npr. u Veneciji, u gradovi-
poluciviliziranih naroda — u raznim prigodama, ma francuske rivijere i dr.), prozivjevsi na tom
gdje su posve iste spomenute teznje jasne i svi- putu razlicite promjene pa i gubitak svoga prvo-i
jesne (ako i ne vezane samo za ove dane i obi bitnog znacenja i svrhe te ostavsi puka Sala, la-
caje u godini). Ovdje, u evropskih gradana, da krdija, zabava ili parodija. Takve ih opet, tu i ta
nas vec nema nikako znanja o izvornom znace- mo, prima natrag selo i ujednostavnjuje ili ude-
nju i svrsi ovih karnevalskih obicaja. A to je isto sava prema svom ukusu, lokalnim prilikama i
znacajno i kod nasega seoskog karnevala, kako sklonostima.
ga danas mozemo dozivjeti — i ovo nas jos jed
Iz toga karnevalskog Sarenila zapadnih evrop
nom upozorava da uocimo cinjenicu, kako su obi-
skih zemalja dosIa je do nas bez svake sumnje
cni, nekud vulgarni karnevalski obicaji, maske i
i sama lit^nost Karneval (podignuta u gradovima
lakrdijanje na selu dijelom unos iz grada, odraz
s vremenom cak na »princa Karnevala«). To je fi-
opceeVropskoga gradanskog karnevala preko hr
gura izradena od slame, dronjaka, staroga odijela
vatskih gradova i gradica. — Medu ostalim je tak-
i slic. zvana karneval, krnjo (Dalmacija), pust
(Istra i Primorje) i slic. Uz njega su stalno odre-
dena i lica: obicno sudac, krvnik, branitelj, tuzi-
Prema grckoj rijeci apotrepo — odbijam, apo-
tropaion = odbojno sredstvo. telj i dr. — s primjerenim grotesknim maskama.
12 13
koji ga prate i na nekom, tradicijom utvrdenom lik toj zivotinji i u Slovaka, turon u Poljaka
mjestu, izvode »dramatski« prikaz — sudenje to (a vjerojatno i turca, (cit. turka) u Rumunja,
me »zIotvoru«. Dugi, saljivi (cesto u stihovima — primljena zacijelo od slavenskih susjeda). Jedva
kao plod mjesne inteligencije, s lokalnim sati- moze biti sumnje o istom davnom izvoru i kori-
rickim obracunavanjem sa sumjestanima i doga- jenu svima ovima, i raaskama te zivotinje i istim
dajima prosle godine — takvi su zi(t)ci osobito imenima. Za coroja se to isto ne moze reci. Vje
razvijeni po sjevernom Jadranu (Novi). A kad je rojatno je toj figuri podrijetlo sa Balkana (jer
to zavrseno i osuda proglasena — taj se »karnc- joj ime upucuje na rumunjske izvore cioroe, cio-
val« svecano utopi, objesi ili se spaljujc, katkada roica i slic. sa znacenjima »gavran, vrana; ciga-
uz narocito naricanje njegovih )>prijatclja«. Ovaj nin«).
obicaj, koji je k nama u manja mjesta pa dijelom
Inace se iz pokladnih maskerada u nas odva-
i u sela prodr'o cini se vec dosta davno, objas-
jaju jos neki element! koliko toliko dramatskoga
njava se redovno kao prikaz (vec u ncku ruku
znacaja. Medu ovima se najvise isticu i razmjer
simbolicki) pobjede nad zimom, punom nevolja,
no su najrasirenije figure i uloge djeda i ba
oskudice i pakosti, utjelovljenom u toj osudenoj
i unistenoj figuri Karnevala. be. Ta je dijelom opscena, oboje bivaju odjeve
ni u dronjke, jedno od njih ima batinu, ili zvono,
No ipak ce bistrije oko i medu tim, na prvi ili vrecicu pepela — pa zbijaju tim sale i medu
pogled mozda beznacajnim scoskim ili malograd- sobom i s gledaocima i pratiocima, iduci sad sa
skim lakrdijanjem zapaziti neka lica, maske, kret- mi, sad u kakvoj povorci. Narod ih zove did i
nje i rekvizite, koje se mogu donekle iz toga dru- baba ili didi, babe i si. (po Istri, Hrv. Primorju,
stva odvojiti. Lici i Dalmaciji pa i dalje). Njihove maske i na
Vec i nas stari Dubrovnik, visoko civiliziran, pose njihove uloge, kretnje i neslane i dvosmisle-
a ipak jos dosta blizu selu i njegovim tradicija ne sale svuda su u bitnom jednake — pa se ra-
ma, pruza nesto takvo. Poznate su iz njegova kar zabire da se ne radi o samoj improvizaciji, vec o
nevala {pace i u slikama iz pocetka 19. stoljeca nekoj ustaljenoj tradiciji i znatnijoj starini. To
u jednom djelu F. M. Appendinija) neke figure:
se jos potkrepljuje i cinjenicom, da se posve slic
coroje, Vila i turica pa bembelj. Osim ovoga pos-
ne dvije karnevalske figure, sa slicnim vladanjem,
Ijednjeg nesto zagonetnijega prvo troje su ne-
susrecu i u drugih, narocito nekih slavenskih na
prijeporno domaca lica. Pored vile zanimijiva je
roda (tako na pr. u karpatskih Ukrajinaca pace
osobito turica (naziv izveden od rijeci tur —
s istim pojedinostima, dalje u Bugara, a napose i
imena danas vec zacijelo izumrle srodnice bivo-
u Srba). — Prvobitno znacenje i uloga tih dviju
la). No osim ove nase turica je znana maska na-
14 15