Table Of ContentAnte Brčić
a
g
r
u
b
i
e
l
B
d
o
a
n
a
d
t
e
s
e
d
e
v
e
D
ć
i
č
r
B
e
t
n
A
Devedeset
ISBN 978-953-55609-0-6 kn dana od Bleiburga
0
6
a:
n
e
Cij
Ante Brčić
Devedeset dana od Bleiburga
Nakladnik: Ante Brčić
Vlastita naklada
Lektura:
Slavica Aralica
Urednik:
Ante Brčić
Računalna obrada:
Marino Jurić
Tisak:
Dalmacija papir, Split
Naklada:
300 primjeraka
CIP - Katalogizacija u publikaciji
SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA
U SPLITU
UDK 355.1-053.99(497.1=163.42)”1945”
BRČIĆ, Ante, kriminalist
Devedeset dana od Bleiburga / Ante
Brčić. - Gala : vlast. nakl., 2009.
ISBN 978-953-55609-0-6
I. Križni put 1945. -- Svjedočanstva II.
Bleiburg -- Ratni zločini -- Svjedočanstva
130320011
Ova knjiga se može besplatno
pročitati i preuzeti na portalu
www.digitalne-knjige.com
Ante Brčić
Devedeset
dana od Bleiburga
Gala, 2009.
Ovu knjigu, koja je napisana na temelju svjedočanstva
Mile Brčića rođ. 1921. godine u Gali – Otok Dalmatinski,
pripadnika 369. (hrvatske) legionarske divizije i sudionika Bleiburga
i “križnog puta”, posvećujem svim žrtvama mržnje i nasilja,
umorenim i nestalim na križnim putovima
tijekom 1945. godine.
Prvi dio
Novaci “Vražje divizije”
Novaci “Vražje divizije”
Rano ujutro, točno u pet i trideset, baš kao svakog jutra,
ušao je dežurni njemački oficir u baraku i zviždanjem po-
zvao na ustajanje. Zatim je upalio svjetlo i požurio prema
drugoj baraci. Vani je još bilo mračno i još se dugo neće po-
četi razdanjivati. Kroz vrata koja je otvorio dežurni u baraku
se nečujno, kao lopov, ušuljao hladan zrak. Kasna je jesen, a
u Austriji i Češkoj u ovo doba godine nije baš toplo. Vojska
ne žuri ustati, a nitko je na to i ne tjera, no na postrojavanju
se moralo biti točno na vrijeme. Mile je uvijek na vrijeme
ustajao, valjalo je obaviti još dosta zadaća: napraviti krevet,
dotjerati odjeću, obrijati se, a potom na trčanje i tjelovježbu.
Dobro je da ovo jutro ne moraju trčati do obližnjeg jezera, ta
7
Devedeset dana od Bleiburga - prvi dio
mu se aktivnost od početka nije svidjela. Na kraju tjelovježbe
svaki je vojnik morao skočiti u obližnje jezero, a zatim trkom
onako mokar do barake gdje je čekala suha odjeća. Treba voj-
nika čeličiti – govorili bi njemački zapovjednici.
Već se čuje žamor iz drugih baraka. Pogledao je Mile na
trenutak kroz zamagljeni prozor, vani je još mrkli mrak. Može
razaznati samo barake osvijetljene rasvjetom i stražara na ulazu
koji je hodao u mjestu kako bi se zagrijao. Barake su klasične
drvene i u svaku se moglo smjestiti po nekoliko desetina. Pro-
teklo je nekoliko mjeseci od početka obuke pa je mogao već na
temelju iskustva lako predvidjeti današnje radne zadaće.
Slijedi trčanje i tjelovježba, potom doručak, vojna obuka
pa možda i teoretska nastava. Poslije ručka može se na spava-
nje ili u grad na pivo, naravno, ako je ostalo još nešto novca
od siromašne vojničke plaće. Srećom, pivo nije bilo skupo.
Znali su na gradskoj tržnici tijekom ljeta kupovati na desetke
kila pomidora. Kad bi na onako sočne i crvene udarila cijela
desetina, za nekoliko minuta nije bilo više ni jedne – prisjeća
se Mile tih događaja.
Sada je već puno lakše. Ali tih prvih nekoliko mjeseci,
kad su tek stigli na obuku u Austriju, znao je i po dvoje hlača
poderati. Nije ih, naravno, morao krpati, odmah bi zadužio
nove. Znao je Nijemac obučiti vojnika. Gotovo svi njemač-
ki zapovjednici bili su korektni na obuci. Teško bi im Mile
našao neku zamjerku. Nisu imali običaj terorizirati vojnika.
Ali naši, naši su znali zabušavati da se ni sam vrag toga uvijek
ne bi dosjetio. A onda opet imaju u jednu ruku i pravo, nisu
oni svojom voljom došli na obuku, kao što nisu željeli ni ovaj
prokleti rat za koji ih sada pripremaju.
Tko zna, možda će i danas na ponovljeno gađanje zbog
tih zabušanata. Da su odradili jučer kako treba to gađanje,
ne bi trebali danas. Osobito su u tome znali zabušavati mi-
traljesci. Ne bi htjeli namjerno pogoditi metu nastojeći tako
izbjeći zaduženje za mitraljez koji zbog težine nitko nije želio
nositi. Ali neće se više brinuti o tome, zaključio je i nastavio
8 namještati vojnički krevet.
Novaci “Vražje divizije”
– Ne znam što je s Petrom, još ima dva dana provesti u
samici – prisjeti se Mile na trenutak svog drugara.
Petar je iz njegove sinjske krajine, a nakon što je prije pet
dana podmetnuo nogu zapovjedniku voda koji je pao i raz-
bio nos, i to za vrijeme postrojavanja, na očigled sviju, dobio
je sedam dana samice samo o vodi.
– Je za đavla, ne znam što mu je to trebalo, ali kad je tako
izabrao, neka – ali opet mu ga je nekako u srcu bilo žao.
Petar je visok, mršav mladić, pomalo mangup, poput
Hašekova1 junaka dobrog vojnika Švejka kojem je besmisle-
na ludost militarizma i surovost rata, pa je ismijava u svakoj
mogućoj prigodi.
Uvijek bi se izvlačio i izbjegavao obuku na razne nači-
ne. Mili se ponekad činilo da taj ni po noći ne spava nego
smišlja neke vragolije. Jednom su mu zapovjednici na mjestu
gdje treba biti zaštitna maska pronašli grožđe i jabuke koje je
ukrao u obližnjim vinogradima i voćnjacima oko Nikolsbur-
ga. Njemački zapovjednici su se samo hvatali za glavu. Ali
ovog puta su mu dobro zapaprili: sedam dana samice samo o
vodi, e pa, druškane, nije to lako izdržati. Valjda ćeš se sada,
moj Petre, dozvati pameti.
Propisno pospremivši krevet, već je bio spreman za izla-
zak, no ostalo mu je još dosta vremena i ne žuri mu se nika-
mo. Drugi iz njegove desetine nisu još ni počeli praviti kre-
vete. Pogledao je ponovno kroz zamagljeni prozor, brišući ga
rukom. Vani se sada spustila magla, tako gusta da je mogao
vidjeti samo nekoliko najbližih baraka i svjetla rasvjete logo-
ra. Na poligonu za postrojavanje, koji je bio tu odmah desno
do barake, još nije bilo ni žive duše. Vojsci se obično nije
nigdje žurilo te bi izišla točno na vrijeme. Još malo i obuka bi
trebala završiti, tako ih je jučer izvijestio njihov zapovjednik.
Kad bi barem mogao kući samo na jedan dan da vidi svoje i
1 Jaroslav Hašek (1883. – 1923.), češki novinar, humorist i novelist, pisac
satiričnog djela „Doživljaji dobrog vojnika Švejka“. 9
