Bleiburška tragedija i križni put hrvatskog naroda godine 1945.

64 Pages·2007·1.672 MB·Croatian

by  Anđelko Mijatović

Anđelko Mijatović
Kod Bleiburga na austrijsko-jugoslavenskoj granici prema demar-
kacionoj crti, primicalo se ukupno dvije stotine tisuća hrvatskih voj-
nika… Oni su eskortirali oko pet stotina tisuća civilnog pučanstva
koje se htjelo prebaciti na englesko područje, da bi se predali i stavili
BLEIBURŠKA TRAGEDIJA
pod britansku zaštitu.
Britanski vojni arhiv (War Office, 170 4465)
I KRIŽNI PUT
General Scott nije se puno razumio u jugoslavensku politiku, ali je
HRVATSKOGA NARODA
mislio, da ni u kojem slučaju ne dolazi u obzir da pusti tri četvrtine
milijuna Hrvata u svoje područje… Nitko ne zna što se točno dogo-
GODINE 1945.
dilo s Hrvatima, ali je sigurno, da se jugoslavenska strana nije držala
dogovora sa Scottom.
Nicholas Bethell (Das letzte Geheimnis, Ullstein: Frankfurt a. M., 1975)
Spomenik žrtvama Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskoga naroda g. 1945., rad kipara
Augustina Filipovića u Kanadi; zalaganjem Društva “Hrvatski domobran” postavljen na
zagrebačkom groblju Mirogoj i otkriven 20. lipnja 1994., snimio Josip Polanović.
Sadržaj
Predgovor autora ..................................................................................................................... 5
Uvod .......................................................................................................................................... 9
Sužavanje područja NDH-a ..................................................................................... 10
Pripreme Jugoslavenske armije za konačni obračun s protivnikom ................. 11
Početak završnih operacija ....................................................................................... 12
Stanje na bojištima u drugoj polovini travnja ....................................................... 13
Postav Zvonimir, posljednji obrambeni položaji HOS-a ..................................... 13
Spašavanje države i vlasti .........................................................................................14
Pokušaj uspostavljanja veza sa zapadnim saveznicima ..................................... 15
Nastavak završnih operacija .................................................................................... 15
Odluka o povlačenju prema Sloveniji i Austriji .................................................... 15
Povlačenje oružanih snaga i pučanstva NDH-a ................................................... 16
Tijek povlačenja Hrvatskih oružanih snaga .......................................................... 18
Zatvaranja kruga oko izbjegličke kolone pred Dravogradom ........................... 22
Uspostavljanje veze s predstavnicima britanske vojske ..................................... 28
Stanje u izbjegličkoj koloni pred Bleiburgom uoči predaje ................................ 29
Pregovori o predaji HOS-a ....................................................................................... 30
Predaja Hrvatskih oružanih snaga ......................................................................... 32
Procjene o brojčanoj zastupljenosti sudionika u Bleiburškoj tragediji .............. 34
Izručivanje Hrvata iz Koruške ................................................................................. 35
Kolone i marševi smrti na Križnom putu hrvatskoga naroda 1945. g. ............. 36
Put u nepoznato .................................................................................................................... 39
Slovenija područje masovnih zločina nad zarobljenicima ........................................... 41
Kolone i marševi smrti kroz Hrvatsku ...............................................................................44
Komunistički teror u Zagrebu ............................................................................................ 44
Masovna stratišta u Bosni i Hercegovini ......................................................................... 47
Masovna stratišta u Crnoj Gori i Srbiji ............................................................................ 47
Brojnost hrvatskih žrtava Bleiburške tragedije ............................................................... 48
Zaključak ................................................................................................................................ 49
Izvori i literatura ................................................................................................................... 53
Pogovor .................................................................................................................................. 57
Anelko MijatoviÊ
BLEIBURŠKA TRAGEDIJA I KRIŽNI PUT
HRVATSKOGA NARODA
GODINE 1945.
BLEIBURŠKA TRAGEDIJA I KRIŽNI PUT
HRVATSKOGA NARODA
GODINE 1945.
Nakladnik
Hrvatski svjetski kongres (HSK)
New York - Zagreb
Za nakladnika: Prof. dr. Šimun Šito ∆oriÊ
Tekst i izbor ilustracija
Anelko MijatoviÊ
Copyright
Anelko MijatoviÊ
Na naslovnoj stranici snimak obnovljenog spomenika Bleiburškoj tragediji na
Loibaškom polju (2005.), snimio Ivan Kozlica.
Neautorizirane ilustracije preuzete iz navedene literature
Grafi čka priprema i tisak:
Anđelko Mijatović
BLEIBURŠKA TRAGEDIJA
I KRIŽNI PUT
HRVATSKOGA NARODA
GODINE 1945.
Zagreb, 2007.

Predgovor autora
Hrvatski je narod u Ëetiri godine Drugoga svjetskog rata g. 1941. ≤ 1945. veli-
kim dijelom proæivio u sastavu Nezavisne Dræave Hrvatske (NDH) koja je obuhvaÊala
veÊinu podruËja danaπnje Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine. Na-
stala je viπestoljetnom teænjom naroda, ali i voljom sila Osovine ≤ Kraljevine Italije i
TreÊega Reicha. Italija je prisvojila najvaæniji dio hrvatske obale od Zadra do Splita s
veÊinom otoËja, a Madæarska Meimurje i Baranju. Nijemci i Talijani podruËje NDH-a
podijelili su na svoje interesne sfere. Pripadnici velikosrpske ideje i srpski nacionalisti,
poznatiji pod imenom Ëetnici, Ëim je izbio rat, a posebno nakon proglaπenja NDH-a
10. travnja 1941., poËeli su napadati hrvatsko katoliËko i muslimansko te ostalo
nesrpsko puËanstvo; na najokrutniji naËin ubijati ga, pljaËkati i paliti njegovu imovi-
nu. Kad je NjemaËka 22. lipnja 1941. napala Sovjetski Savez SocijalistiËkih Republi-
ka, jugoslavenski komunisti, predvoeni Josipom Brozom Titom, poËeli su napadati
njemaËke i talijanske oruæane snage te institucije NDH-a. Poveli su borbu za vlast i
stvaranje nove jugoslavenske (komunistiËke) dræave, organizirali su svoja politiËka ti-
jela, organizacije i vojne postrojbe NarodnooslobodilaËke vojske (NOV). Kao saveznici
protuosovinske koalicije bili su obilno pomagani naoruæanjem i drugim oblicima te su
iz Drugoga svjetskog rata na bivπem jugoslavenskom podruËju iziπli kao pobjednici.
Tako je u tijeku rata hrvatski narod i ukupno puËanstvo u Hrvatskoj bilo podijeljeno
politiËki, ideoloπki i vojno, πto je pridonijelo opÊem stradanju svih. Komunisti su po-
sebno okrutno obraËunavali sa stvarnim i moguÊim ideoloπkim protivnicima u tijeku
rata. To su nastavili i u zavrπnim ratnim operacijama na tlu bivπe Jugoslavije. Tada
su stotine tisuÊa pripadnika Hrvatskih oruæanih snaga (HOS-a) i civilnoga puËanstva
NDH-a, ali i skupine drugih naroda s podruËja bivπe Jugoslavije, pred zloËinima i te-
rorom nove komunistiËke vlasti te flneizvjesnosti koja ih sve lomi« (S. LasiÊ) povlaËile
se prema Sloveniji i Austriji kako bi se tamo stavile pod zaπtitu zapadnih saveznika.
VeÊina njih stigla je do Slovenije i Austrije, uz teπke borbe i teπka stradanja. Tu su bili
prisiljeni predati se snagama Jugoslavenske armije (JA) ili britanskim snagama koje su
ih, potom, izruËile postrojbama Jugoslavenske armije, odnosno novoj vlasti komuni-
stiËke Demokratske Republike Jugoslavije. Zatim su, protivno Haπkim konvencijama o
ratnim zarobljenicima iz g. 1907. (“Posebno je zabranjeno… ubiti ili raniti neprijatelja,
koji se, poloæivπi oruæje i ostavivπi bez sredstava obrane, predaje na milost.”) i Æenevskim
konvencijama o pravima ratnih zarobljenika, ranjenika i bolesnika iz g. 1929. (“Ratnim
zarobljenicima mora se uvijek dati ljudski postupak i zaπtititi ih posebno protiv Ëina
nasilja, teπkih uvreda i javne znatiæelje.”), postrojbe Jugoslavenske armije, pripadnici
sigurnosne jugoslavenske sluæbe Odjel za zaπtitu naroda (OZN-a) i komunistiËki aktivisti
masovnim i najokrutnijim zloËinima, dotada nepoznatim europskoj civilizaciji, u po-
druËju Austrije i diljem bivπe Jugoslavije poubijali veÊinu vojnih i civilnih zarobljenika.
Ta su zbivanja, s vrlo teπkim posljedicama, u hrvatskom narodu i literaturi opÊenito
poznata pod nazivom Bleiburπka tragedija (po mjestu Bleiburgu u Austriji, u Ëijoj se
blizini, na Loibaπkom polju, 15. svibnja 1945. predala glavnina Hrvatskih oruæanih
snaga) i Kriæni put hrvatskoga naroda g. 1945. kad je to mnoštvo nakon zaroblja-
vanja i predaje, u velikim kolonama upuÊeno na marπeve smrti diljem Jugoslavije, a
masovne likvidacije vojnih i civilnih zarobljenika osobito su izvedene veÊ u Sloveniji i
dalje na Kriænom putu u raznim smjerovima, bez ikakvih sudskih postupaka. U bivπoj
totalitarnoj komunistiËkoj Jugoslaviji (1945. ≤ 1990.) o tim ærtvama bilo je zabranjeno
govoriti i iskazivati im poËasti. Tek nakon demokratizacije i uspostave samostalne i
demokratske Republike Hrvatske istraæuje se te ærtve i iskazuje im se poπtovanje. U
prilog tim ærtvama je i Rezolucija 1481. Skupπtine Europskog parlamenta, usvojena
25. sijeËnja 2005., kojom su osueni bivπi totalitarni komunistiËki reæimi u Srednjoj
i IstoËnoj Europi zbog masovnih povreda ljudskih prava, poËinjenih “u ime teorije
klasne borbe i principa diktature proleterijata“: “pojedinaËna i kolektivna ubojstva
i smaknuÊa, smrti u koncetracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacije, muËenja,
prisilni rad i druge oblike masovnog fi ziËkog terora; progone na etniËkoj i vjerskoj
bazi, povredu slobode savjesti, misli i izraæavanja, slobode tiska i takoer nedosta-
tak politiËkog pluralizma“. Sve se to i to s teπkim posljedicama potvrivalo i meu
hrvatskim narodom. Rezolucija upozorava da pad navedenih totalitaristiËkih komu-
nistiËkih reæima u Europi “nije bio u svim sluËajevima popraÊen meunarodnom
istragom zloËina koje su ti reæimi poËinili“ i da “poËinitelji tih zloËina nisu izvedeni
pred sud meunarodne zajednice“, te da je “vrlo… niska svjesnost javnosti o zloËi-
nima“ πto su ih poËinili “totalitarni komunistiËki reæimi“. Nadalje upozorava da se
komunistiËke partije, legalne i aktivne u nekim zemljama “nisu distancirale od zloËina
koje su poËinili totalitarni komunistiËki reæimi u proπlosti“, da je “svjesnost o povi-
jesnim zbivanjima jedan od preduvjeta da se izbjegnu zloËini u buduÊnosti“ te da
“moralna procjena i osuda poËinjenih zloËina igraju vaænu ulogu u edukaciji mladih
naraπtaja“ i da ærtve “totalitarnih komunistiËkih reæima koje su joπ æive ili njihove obi-
telji, zasluæuju suÊut, razumijevanje i priznanje za svoje patnje“ itd. Na kraju Rezolu-
cija poziva “sve komunistiËke ili postkomunistiËke partije da u svojim zemljama, ako
to dosad nisu uËinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu proπlost,
jasno se distanciraju od zloËina“ koje su poËinili totalitarni komunistiËki reæimi “i da
ih osude bez ikakvih nejasnoÊa“. ZakljuËuje se: “Skupπtina vjeruje da Êe ova jasna
pozicija meunarodne zajednice omoguÊiti dalje pomirenje. DapaËe, da Êe moguÊe
ohrabriti povjesniËare πirom svijeta da nastave svoja istraæivanja usmjerena prema
odreivanju i objektivnoj provjeri toga πto se dogodilo.” Naæalost, na svemu na πto
upozorava Rezolucija u Hrvatskoj se malo uËinilo. Ne samo da se u Hrvatskoj nije
jasno osudilo komunistiËki totalitaristiËki reæim nego je Ëesto u praksi komunistiËka
ideologija, a joπ uvijek trgovi i ulice po hrvatskim gradovima nose imena poËinitelja
komunistiËkih zloËina. Bez obzira na mnoæinu zloËina, uËinjenih bez sudskih odluka,
nad desetinama i stotinama tisuÊa neduænih vojnih i civilnih zarobljenika, dræavne
institucije nisu utvrdile poËinitelje zloËina, nitko nije osuen niti se tim ærtvama iska-
zuju primjerene poËasti. Ne istraæuje se masovna grobiπta niti su otkrivena masovna
grobiπta primjereno oznaËena, nisu utvrena imena ærtava i njihova brojnost. Svega
je oko 2.500-3.000 tih ærtava izvaeno iz masovnih grobnica i primjerenijim pokapa-
njem iskazana im je doliËna poËast. Povijesne katedre i instituti nedovoljno prouËava-
ju taj zloËin, a objektivno ukazivanje na komunistiËke zloËine politikantski prikazuje
se izjednaËavanjem svih zloËina.
Ovaj kratki tekst neka bude joπ jedno podsjeÊanje Hrvatima i svijetu da je koncem
Drugoga svjetskog rata g. 1945., pred oËima toga svijeta, nad hrvatskim narodom,
samo zato što se opredijelio za svoju državu, uËinjen veliki zloËin, joπ uvijek nedovolj-
no istraæen i za koji nitko nije odgovarao.
Zagreb, 31. oæujka 2007. Dr. sc. Anelko MijatoviÊ