Table Of ContentIVO ŠKRABALO
101
GODINA FILMA
U HRVATSKOJ
. - .
1896 1997
NAKLADNI ZAVOD GLOBUS
Ivo Škrabalo
101
GODINA FILMA U HRVATSKOJ
1896. - 1997.
Biblioteka
POSEBNA IZDANJA
Urednik
dr. HRVOJE TURKOVIĆ
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb
UDK 791.43(497.5) (091)
ŠKRABALO, Ivo
101 godina filma u Hrvatskoj : 1896. -
1997. ; pregled povijesti hrvatske
kinematografije / Ivo Škrabalo. - Zagreb :
Nakladni zavod Globus, 1998. - 608 str. :
ilustr. ; 23 cm. - (Biblioteka Posebna
izdanja)
Bibliografija: str. 539-546. - Summary. -
Kazala
ISBN 953-167-117-6
981113013
Izdavač · NAKLADNI ZAVOD GLOBUS · Za izdavača * TOMISLAV PUŠEK ·
Urednik · dr. HRVOJE TURKOVIĆ · Lektura i korektura · DUBRAVKO ŠTIGLIĆ ·
Prijevod sažetka na engleski · LELI JA SOČANAC · Izrada kazala imena i filmova *
DUBRAVKO i ĐENANA ŠTIGLIĆ · Grafička priprema · DENONA d.o.o., Zagreb ·
Likovna oprema · LAV SIMOT · Tisak · Tiskara DAN d.o.o., Ljubljana, 1998.
IVO ŠKRABALO
101
GODINA FILMA
U HRVATSKOJ
1896.-1997.
PREGLED POVIJESTI
HRVATSKE KINEMATOGRAFIJE
NAKLADNI ZAVOD GLOBUS
Zagreb, 1998.
© Ivo Škrabalo, Zagreb, 1998.
Sadržaj
Uvod: Između publike i države.......................................................... 7
1.
1896. - 1918.
"Živuće fotografije"............................................................................. 19
Prvobitna kinofikacija ........................................................................ 26
Kamere u domaćim rukama .............................................................. 34
"Vrijeme kada tvoridba filmova imade sve preduvjete"................... 40
2.
1919. - 1941.
Centar filmskoga života u SHS.......................................................... 49
"Anekdotalne neprilike" ..................................................................... 64
"Naša nepoznata filmska industrija" ................................................. 76
Oktavijan Miletić ................................................................................ 91
Kinematografija bez filmova.............................................................. 99
3.
1941. - 1945.
"Hrvatski slikopis" ............................................................................... 113
Partizanska kinematografija .............................................................. 131
4.
1946. - 1990.
Predigra: dokumentarni film.............................................................. 143
Četrdesete godine: državna kinematografija ................................... 159
Slobodni filmski radnici...................................................................... 180
Kriza i inicijative ................................................................................. 194
Producentska kinematografija (ustrojstvo) ...................................... 218
Producentska kinematografija (rezultati) ........................................ 229
"Zagrebačka škola crtanoga filma".................................................... 264
Autorska kinematografija .................................................................. 315
Sedamdesete godine: "sizovska" kinematografija ............................ 360
Osamdesete godine: odumiranje države........................................... 395
5.
1991. - 1997.
U samostalnoj državi........................................................................... 449
Popudbina za novo stoljeće ............................................................... 509
Summary: 101 years of cinema in Croatia (1896-1997) .................. 529
Dodatak
A) Bibliografija/izvori ........................................................................ 557
B) Filmografija hrvatskih igranih filmova 1917.-1997....................... 565
C) Kazalo imena ................................................................................ 590
D) Kazalo naslova filmova ................................................................ 601
Bilješka о piscu ............................................................................................ 608
Između publike i države
Stoljeće filma
Jednoga dana u veljači 1922. godine Lenjin je u razgovoru s narodnim
komesarom SSSR za prosvjećivanje Anatolijem Vasiljevičem Lunačar-
skim naglasio važnost filma ovim riječima:
Tebe smatraju zaštitnikom umjetnosti. Zbog toga moraš čvrsto imati na umu
daje nama, od svih oblika umjetnosti, najvažniji film.
г
Ova sintagma zloglasnoga revolucionara, koji je bitno utjecao na
sudbinu stotina milijuna ljudi i slijed zbivanja u možda najkrvavijem
stoljeću poslije Krista, ušla je u fond općih mjesta našega doba, jer je defi
nicija filma kao najvažnije umjetnosti citirana kad god je trebalo naglasiti
propagandnu važnost sedme umjetnosti i objasniti zašto za nju pokazuje
interes svaki totalitarni sustav koji, već po vlastitoj naravi, ne bira sredstva
da bi nametnuo svoju ideologiziranu viziju svijeta, budući da se film
isključivo shvaća kao pouzdano sredstvo manipulacije ljudskom sviješću i
podsviješću.
Daje vođa Oktobarske revolucije, koja je pokrenula lavinu nasilja i re
presije u našemu stoljeću, ozbiljno shvatio propagandnu moć pokretnih
slika, jasno se iščitava iz njegovih operativnih naputaka u "Memorandu
mu drugu Litkensu", datiranom 17. siječnja 1922. godine:
Propagandni i pedagoški filmovi moraju biti podneseni iskusnim marksisti
ma i književnicima radi procjene, kako se ne bismo ikada više zatekli u
nesretnoj situaciji da propaganda postiže rezultate točno suprotne onima
koji su bili namjeravam.
S druge strane, jedan sasvim drukčiji velikan ovoga stoljeća, Papa Ivan
Pavao Drugi, koji je svojim djelovanjem u znatnoj mjeri pripomogao slo
mu poretka uspostavljenog pobjedom Lenjinove revolucije, posvetio je
neke nadahnute misli mediju pokretnih slika, ističući njegovu ulogu u
duhovnoj dimenziji čovjekova samospoznavanja:
Film je posebice prikladno sredstvo za izražavanje neizrecivih tajni koje
okružuju čovjeka i svijet.... Ovaj novi oblik umjetnosti može znatno pridoni
jeti neiscrpnome čovjekovu traganju, šireći svijest о svijetu koji ga okružuje i
о njegovu unutarnjem univerzumu.
Takvoj poruci sudionicima međunarodne konferencije "Kinemato
grafija, prijenosnik duhovnosti i kulture" u Rimu о Božiću 1997. prethodi
la su Papina opširna i poticajna razmišljanja о stotoj obljetnici filma, 6.
8 Ivo Škrabalo · 101 godina filma u Hrvatskoj 1896. -1997.
·
siječnja 1995. godine, u kojima je i on skrenuo pozornost na društveni
utjecaj filma:
Među medijima društvene komunikacije, filmje postao univerzalni i cijenje
ni medij putem kojega se često šalju poruke kadre uvjetovati, i utjecati na,
opredjeljivanja u javnosti, posebice kod mladih, u obliku komunikacije koja
nije toliko utemeljena na riječima, nego na konkretnim događanjima, iz
raženima u slikama koje uvelike utječu na gledatelje i na njihovu podsvijest.
Čovjek koji svojim propovijedima uporno nastoji i uspijeva revolucio-
nirati i osloboditi ljudski duh, prepoznao je i sâm manipulativnu moć
pokretnih slika, ali nije oglasio namjeru da tu moć stavi u službu svoga po
slanja, iako je prepoznao velike mogućnosti filma kao moćnog sredstva
evangelizacije. Dakako, pozitivno je ocijenio da je u sto godina filma
prozveden "bogat korpus religioznoga filma", kao što je upozorio da film
"može ugnjetavati slobodu kad se predstavlja kao zrcalo negativnih tipova
ponašanja, upotrebljavajući prizore nasilja i seksa, uvredljive za ljudsko
dostojanstvo", ali je ipak glavni naglasak stavio na šire mogućnosti otva
ranja duhovnih vidika putem filma:
Potvrđuje se važnost filma kao sredstva za kulturnu razmjenu i kao poziv na
otvorenost i razmišljanje u bavljenju s realitetima koji su strani našem odgoju
i mentalitetu. U tom smislu, film služi za prevladavanje udaljenosti i stječe
dostojanstvo svojstveno kulturi koja je "specifična dimenzija egzistencije i
čovjekova postojanja. On stvara među osobama unutar svake zajednice kom
pleks vezâ, određujući interpersonalni i socijalni karakter ljudske egzistenci
je". ...
Nadasve danas, na pragu trećega milenija, bitno je da sami sebi postavljamo
konačna pitanja, ne izbjegavajući probleme, nego tražeći odgovore i rješenja.
U tom kontekstu ne dolazi u obzir da film ne dobije mjesto i vrijednost koji
mu pripadaju. Međutim, apeliram na odgovorne osobe na svakoj razini da
budu potpuno svjesne velikoga utjecaja što ga imaju na ljude i da budu
svjesne svoje misije koju su pozvane provoditi u sadašnje vrijeme, kad postoji
tolika potreba za iskazima mira i snošljivosti....
Kako bismo bili sigurni da poruke što ih film može ponuditi za ljudski i
duhovni rast onih koji ih primaju, budu u punoj mjeri razumljive, važno je po
brinuti se za podučavanje gledalaca jeziku filma, koji često odstupa od izrav
nog prikazivanja zbilje da bi posegnuo za sistemima simbola što ih nije uvijek
lako shvatiti.
Dakle, na početku i na kraju stoljeća, dvije karizmatske osobe, koje
su, svaka na svoj način, udarile biljeg našem dobu i djelatno utjecale na
najnoviju povijest čovječanstva, prepoznale su izvanrednu moć filma kao
medija. Dok je Vladimir Iljič Uljanov, ruski revolucionar-intelektualac, u
prvi plan stavio utilitarnost filma kao propagandnog sredstva svjetske re
volucije radi realizacije svoje vizije komunizma, dotle je Karol Wojtyla,
rimski biskup iz Poljske, s bogatim iskustvom života unutar komuni
stičkoga sustava, smatrao uputnim podsjetiti na odgovornost onih koji se
bave tako moćnim medijem i naglasiti važnost ovladavanja specifičnim je
zikom filmskoga znakovlja.
I jedan i drugi samo su potvrdili da je kinematograf (taj "izum bez
budućnosti", kako ga je nazvao obeshrabreni Lumière) pružio čovjeku -
prvi put nakon sumerskih glinenih pločica prije gotovo šest tisuća godina
- potpuno novo sredstvo kako bi udovoljio svojoj iskonskoj potrebi osta
viti о sebi trajni trag u vremenu. Pokretne slike (putem filmske vrpce ili
elektronskim signalima) postale su nezaobilazni medij komuniciranja i
nov oblik oblik čovjekove pismenosti, pa je po tomu dvadeseto stoljeće je
dinstveno u povijesti, kao prvo u kojemu je čovjek putem filma prekoračio
granice vremena i prostora, jer je ostavio potomcima svoju "živu" sliku, a
ujedno je prodro i u neslućene daljine svemira.
Medij filma u Hrvata
Hrvatska nije dugo čekala da se upozna s novim medijem. Jedva deset
mjeseci nakon pariške praizvedbe, izum braće Lumière bio je pred
stavljen u Zagrebu kao atrakcija živućih fotografija, a ubrzo i u nekoliko
drugih hrvatskih gradova. U prvih desetak godina širenja filma u svijetu
nismo previše zaostajali: putujući prikazivači redovito su obilazili i naše
krajeve, a i prva stalna kinodvorana u Zagrebu otvorena je već godinu
dana nakon prvoga stalnog kina u Americi.
Nije išlo tako brzo, ni tako lako, s domaćom proizvodnjom filmova.
Ovisno о interesu i samoprijegoru pojedinih filmskih entuzijasta, opčinje
nih novim medijem, tu i tamo su snimljeni poneki dokumentarni filmski
materijali (od kojih je najveći dio, nažalost, zagubljen), a na prve domaće
igrane filmove namijenjene zabavi valjalo je čekati dvadesetak godina,
sve dok zatvorene granice u jeku prvoga svjetskog rata nisu izazvale ma
njak kinoprograma, pa se i snimanje domaćih filmova činilo poželjnim i
naoko izglednim u komercijalnom smislu.
S obzirom da su prvi pokušaji stvaranja tz industrije završili u
financijskim gubicima, dugo se nitko neće odvažiti na pustolovinu pro
izvodnje domaćih filmova. U prvoj Jugoslaviji država nije pokazala nika
kav ozbiljan interes za proizvodnju filmova, ponajmanje igranih ili umjet
ničkih. Filmski se medij uglavnom bavio zdravstvenim prosvjećivanjem ili
trgovačkom reklamom, a publika je u kinodvoranama gubila oči na ino
zemnim filmovima, među kojima su, ovisno о političkim mijenama, domi
nirali njemački, talijanski ili sovjetski, dok, napokon, kao posvuda u svije
tu, američki film iz Hollywooda nije potisnuo sve ostale na rub repertoa
ra.
U međuvremenu su politička zbivanja u Hrvatskoj utjecala i na razvoj
filma. Kada je 1941. uspostavljena Nezavisna Država Hrvatska, kao da su
se njeni ustaški tvorci nadahnuli Lenjinovom odrednicom najvažnije
