Dijalektička imaginacija - Povijest Frankfurtske škole i Instituta za socijalno istraživanje 1923-1950.

508 Pages·1982·11.656 MB·Serbo-Croatian

by  Martin Jay (Martin Džej)

B I B L I O T E K A
Redakcioni odbor:
dr FRANC CENGLE
dr IVAN CVITKOVIĆ
dr BESIM IBRAHIMPAŠIĆ
dr MITAR MIUANOVIĆ
dr ARIF TANOVIĆ
dr RISTO TUBIĆ, predsjednik
Odgovorni urednik
MARIO VUKIĆ
MARTIN D2EJ
DIJALEKTIČKA
IMAGINACIJA
POVIJEST FRANKFURTSKE ŠKOLE I INSTITUTA
SOCIJALNO ISTRAŽIVANJE 1923—1950.
„SVJETLOST", SARAJEVO (izvršni izdavač),
„GLOBUS", ZAGREB
Naslov izvornika:
MARTIN JAY
The Dialectical Imagination
Heinemann Educational Books Ltd. London, 1974.
Preveo
MARIO SUŠKO
Recenzenti:
dr Kasim Prohic
dr Risto Tubić
Mojim roditeljima,
Edwardu i Sari Jay

PREDGOVOR
prosinac 1971.
Dragi g. Jay,
zamoljen sam da napišem predgovor vašoj knjizi
o povijesti Frankfurtskog instituta za socijalno is­
traživanje. Vaše zanimljivo djelo ne dopušta mi da
otklonim ovu molbu; međutim, stanje mojeg zdrav­
lja je takvo da ovoj obvezi mogu udovoljiti u obli­
ku kratkog pisma koje će, eto, služiti kao predgo­
vor. Prije svega, dopustite da se zahvalim na pom-
nji koju ste uložili u svako poglavlje vaše knjige.
Njom je sačuvan golemi dio onoga što bi inače
otišlo u zaborav.
Rad kojem se Institut posvetio prije emigra­
cije iz Njemačke — ovdje imam na umu Pollockovu
knjigu Pokušaji ekonomskog planiranja u Sovjet­
skom Savezu, 1917—1927. ili kasnije objelodanjeno
zajedničko djelo Autoritet i porodica — značio je ne­
što novo u usporedbi s tadašnjim službenim odgoj­
nim sistemom. Otkrio je da je moguće vršiti istra­
živanje za koje sveučilište još uvijek nije pružalo
priliku. Pothvat je uspio samo zato što se, zahvalju­
jući podršci Hermanna Weila i posredovanju njego­
vog sina Felixa, jedna skupina ljudi zainteresiranih
za teoriju društva sastala u zajedničkom uvjerenju
da je formuliranje negativnih značajki u jednom
prijelaznom razdoblju bilo važnije od akademskih
karijera. I premda su ti ljudi potjecali iz različitih
7
učenjačkih sredina, sjedinjavao ih je kritički pri­
stup postojećem društvu.
Već koncem dvadesetih, a zacijelo s početka
tridesetih godina, postali smo svjesni vjerojatne po­
bjede nacionalsocijalista, kao i činjenice da joj se
možemo oprijeti jedino revolucionarnim akcijama.
Dakako, u to doba nismo pretpostavljali da će za
to trebati svjetski rat. Mislili smo na ustanak u
vlastitoj našoj zemlji i zato je marksizam za nas
imao odsudnu važnost. Nakon emigracije u Ameri­
ku, preko Ženeve, marksističko tumačenje društve­
nih događaja i dalje je imalo dominantno mjesto
u našem radu, premda to ni u kojem slučaju nije
značilo da je dogmatski materijalizam postao glav­
na tema našeg mišljenja. Razmišljanja o političkim
sistemima naučila su nas da je nužno, kako je to
Adorno rekao, „ne misliti o zahtjevima Apsoluta
kao sigurnima i, k tomu, ne oduzimati ništa od
obraćanja nedvosmislenom pojmu istine”.
Obraćanje jednom sasma drugom (ein ganz
Anderes) svijetu od ovoga imalo je nadasve soci-
jalno-filozofijski poticaj. Konačno, vodilo je pozi-
tivnijoj procjeni stanovitih metafizičkih smjerova,
budući da je empirijska „cjelina neistina” (Adomo).
Nada da zemaljski užas nema posljednju riječ ne­
dvojbeno je neznanstvena želja.
Oni koji su nekoć bili povezani s Institutom, a
koji su još uvijek živi, zacijelo će vam biti zahvalni
na tomu što ste se bavili poviješću vlastitih njiho­
vih ideja. Ja osjećam potrebu da u ime onih koji
nisu više s nama, u ime Freda Pollocka, Theodora
W. Adorna, Waltera Benjamina, Franza Neumanna
i Otta Kirchheimera, izrazim vama, dragi gospo­
dine Jayu, priznanje i zahvalnost za vaše djelo.
Montagnola, Švicarska Srdačno,
Max Horkheimer