Table Of Contentwww.crohis.com
DR. N. Z. B J E L O V U Č IĆ
C R V E NA HRVATSKA
I D U B R O V N IK
ZAGREB MCMXXIX
I Z D A LA M A T I CA H R V A T S KA
ri
o
U D
SVIJETLOJ USPOMENI
Kod gradskih zidova u dvorištu biskupskog sjemeništa
HRVATSKE KRALJICE MARGARITE.
u Dubrovniku vide se razvaline stare crkve sv. Stjepana.
KOJA POČIVA U GRADU DUBROVNIKU, GDJE ŽIVLJAŠE KAO DUVNA I TAMO SVETO Sva su vrata te stare crkve danas zatvorena. Ulaz je jedini
PREMINU kroz pretkuće sjemeništa.
Ruševine desetvjekovne crkve stoje tužne i žalosne,
kao da čekaju u velikoj tuzi neku utjehu. Rekao bih, da se
I MUŽU JOJ HRVATSKOM KRALJU
tu u povijesti odigralo nešto važno.
STJEPANU MIROSLAVU
I zbilja je tako!
KOJI OBOJE POHODIŠE GODINE 948. SLAVNI GRAD DUBROVNIK G. don Niko Gjivanović, gradski župnik i istraživač
starina, g. Ivo Scattolini. slikar, i pisac ove radnje stado
smo nedavno otkopavati prizemlje ruševine crkve sv. Stje
PRIKAZUJE OVU RADNJU
pana, i to s dopuštenjem pokojnoga dubrovačkog biskupa
DR. NIKOLA ZVONIMIR BJELOVUČIĆ dra. Marčelića, jer je to vlasništvo biskupskoga sjemeništa.
Dubrovačka općina dala nam je inžinire, da oni pomognu
s teliničke strane naš posao, i još nekoliko radnika, pa za
tu njezinu dobrotu neka joj je naša hvala! Iskopavanje se
započelo u početku mjeseca rujna, a posao se dovršio oko
polovice studenoga g. 1927.
Iz rukopisa i tiskanih djela dubrovačkih povjesničara
saznao sam, da je ovu crkvu sv. Stjepana dao podignuti
hrvatski kralj Stjepan Miroslav i žena mu kraljica Mar
garita, kad oko sredine X. stoljeća, i to baš god. 948., poho
ti iše Dubrovnik. To učiniše prema svome zavjetu, da će se
pokloniti sv. moćima u maloj crkvici sv. Stjepana. Nad tom
crkvicom podigao je malo kasnije kralj Miroslav veću
crkvu sv. Stjepana, koja je sada ruševina. Iz spomenutih
djela saznao sam još i to, da je kralj tu svoju zadužbinu
nadijelio kraljevskim darovima i dao joj posebnoga žup-
M A T I CA H R V A T S KA
nika. Dubrovački pisci pripovijedaju dalje, da se kraljica
Margarita poslije smrti svoga muža, koji je poginuo god.
949. od ruke bana Pribine, vratila opet u Dubrovnik, po
stala duvna i sveto živjela, pa je najzad pokopana negdje
pred tom crkvom. Napokon sam iz starih pisaca saznao i
to, da je dubrovački plemić Junij Gradić iskopao sve kosti
pred crkvom sv. Stjepana i oko nje g. 1590. i sahranio ih
u novom i za to naročito sagrađenom grobu, pa tada u taj
novi grob dospješe i kosti kraljice Margarite.
Taj je grob nađen. Ukrašen je monogramima imena
Kristova, i križevima gotskoga oblika u crvenoj boji. U
tom grobu ima odista mnogo kosti.
Opazismo, da se u rečenoj crkvi moralo i prije iskopa
vati, jer su se našle jame, gdje se gasio klak i kreč, i bacalo
se tamo sitnije i otučeno kamenje.
Dubrovnik grad, zvan kruna hrvatskih gradova, može
biti ponosan, što u njegovoj sredini počivaju kosti hrvat
ske kraljice Margarite!
Osobitu sam pažnju obratio na to, da historijskim do
kazima dokažem, da je hrvatska država do kraja X. sto
ljeća sezala do Bojane. Osim toga prikazujem izobilje osta
taka starohrvatske ornamentike iz IX.—XI. v. sa teritorija
bivše dubrovačke republike, i krunu sa slike, koja prika
zuje hrvatskog kralja Tomislava a koja se sačuvala u
crkvici sv. Mihajla u Stonu.
Svoje misli i zaključke potkrepljujem pismenim doka
zima, koje sam našao u samom Dubrovniku, a nadam se,
da ću tako pridonijeti nešto k razbistrenju mnogih zamrše
nih pitanja hrvatske historije u X. stoljeću.
Treba da istaknem, da su ovo novija otkrića, koja mi
nisu bila poznata god. 1920., kad sam pisao Povijest Pe
lješca, pak ju ovim popunjujem.
Dubrovnik, na Jurjev-dan 1929.
Dr. N. Z. Bjelovurir.
www.crohis.con
HRVATSKI KRALJEVI U DUBROVNIKU
KRALJ MIROSLAV I KRALJICA MARGARITA
U starom dijelu grada Dubrovnika kod zidina na
Pustjerni bijaše nekada mala crkvica sv. Stjepana Prvo
mučenika, koju spominje i Konstantin Porfirogenet god.
949. On kaže, da se u njoj čuvaju moći sv. Pankracija. Bit
će po nekim piscima, da je to bila ondašnja katedrala,
premda su joj dimenzije bile vrlo malene. God. 1927. otko-^
pali smo prizemlje sadašnje veće crkve sv. Stjepana, koju
su nad onom malom crkvicom dali podignuti hrvatski kralj
Stjepan Miroslav i žena mu kraljica Margarita oko sredine
X. stoljeća. Ali i ta je crkva sada već ruševina. Našli smo
usred nje i temeljne zidove i ostatke apside one prve male
crkvice sv. Stjepana, koju spominje Porfirogenet.1) (SI. 1.)
O toj crkvi pišu mnogi dubrovački povjesničari, a do
sta kritički pisac Juni je Rastić2) kaže po prilici ovako:
kralj trebinjski Pavlimir (?) na povratku iz Rima oko god.
920. (?) udijelio je velike milostinje ovoj crkvi i tu je po
hranio moći petero svetaca, koje je donio iz Rima: sv. Ne-
reja, sv. Ahileja, sv. Pankracija, sv. Domitile i sv. Petro-
') Time je posve razbistreno pitanje, koje se g. 1897. raspra
vljalo u dubrovačkim listovima dosta polemičnim tonom, gdje se
prigovaralo dubrovačkom svećenstvu, da je ono dalo porušiti onu
prvu crkvu sv. Stjepana. Prigovaratelji su mislili, da je neka sakristija
sa strane bila ta prva crkva.
2) Chronica ragusina Junii Resti. Script. VII. Monum. spect.
histor. Slav. mer. XXV. str. 26—27.
M A T I CA H R V A T S KA BJELOVUĆIĆ CRVENA HRVATSKA 7
nile, kćeri sv. Petra. Radi vjerovanja, da su tu neke sv.
moći, postade ta crkva glasovita i znalo se za nju po svoj Trpimir
845.-864.
Hrvatskoj, Bijeloj i Crvenoj.
Hrvatska država do potkraj X. v. sezala je na jug do
Petar Zdeslav Mutimir
rijeke Bojane. Zvala se Bijela Hrvatska od rijeke Raše u
852 878.-879. 892.—910.
Istri do rijeke Neretve, a od Neretve do Bojane zvala se
(_
Crvena Hrvatska, kako nam svjedoče osim Ljetopisa popa
Tomislav
Dukljanina i dubrovački povjesničari Crijević (Cerva),
910.—928.
Orbini, Lukarić, Rastić, pa Dandulo i Vitezović, što ćemo
l_
iznijeti malo poslije.
Grad Dubrovnik sa zemljištem od sv. Jakova u Viš- Krešimir I.
928.-945.
njici do Tri Crkve na Boninovu blizu granice Gruža bio je
osobita općina (communitas), a oko toga dubrovačkog ze
Stjepan I. Miroslav Mihajlo Krešimir II.
mljišta prostirala se oblast Travunja, koja je bila u Crve
945.-949. 949.-969.
noj Hrvatskoj, i ona je bila pod suverenskom vlašću hrvat
žena mu Margarita žena Jelena t 975.
skih kraljeva sve do potkraj X. stoljeća. umrla u Dubrovniku
U ono su doba Dubrovnik, Kotor, Split, Trogir, Zadar
Stjepan II. Držislav
i kvarnerski otoci sačinjavali posebnu oblast Dalmaciju 969.-997.
(temat dalmatinski), koja je bila u vlasti bizantinskoga
cara. Već je prvi hrvatski kralj Mihajlo Tomislav vladao
Svetoslav Krešimir III. Gojslav
tom Dalmacijom u ime bizantinskoga cara, a i neki nje
997 _1000. 1000., t poslije 1030. 1000.—1020.
govi nasljednici sve do kralja Petra Krešimira Velikoga,
koji je sjedinio ovu Dalmaciju s Hrvatskom u jedno kra
Stjepan III.
ljevstvo: regnum Croatiae et Dalmatiae.3)
poslije 1030.—1058.
Hrvatski kralj Stjepan Miroslav, koji je kraljevao od žena mu Hicela, rođena Orseolo
g. 945. do 949., radi slaba zdravlja zavjetovao se, da će se
sa ženom kraljicom Margaritom pokloniti čuvenim moćima Petar Krešimir IV. N (sin)
u crkvi sv. Stjepana u Dubrovniku, a to su oni i učinili. 1058.—1074. prije 1074.
l - J_
Da vidimo što jasnije, koje mjesto u lozi hrvatske narodne
dinastije zauzima taj vladar, donosimo čitavo rodoslovlje Stjepan IV.
Trpimir ovića. 1089.—1090.
3) Dr. Šišić, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih • vladara. Za
greb. 1925., str. 440.
8 M A T I CA H R V A T S KA BJELOVUĆIĆ CRVENA HRVATSKA 9
Dr. Ferdo Šišić u svojoj Povijesti kaže,4) da je kralj dom6) rimska plemkinja, a po ženskoj lozi u svojti s dubro
Krešimir I. znao hrvatsku državu održati na onoj visini i vačkom plemićkom obitelji De Croce (Križić); da je s njima
snazi, do koje ju podiže kralj Tomislav.5) došla u Dubrovnik i kraljevska svita, baruni i velmože, te
Kralj Krešimir I. umr'o je god. 945. i ostavio dva sina, velikašice, dvoranke kraljičine, i velika vojnička pratnja;
Miroslava i Mihajla Krešimira. Vladanje preuze jamačno da su bili dočekani od senata, puka, nadbiskupa i klera
stariji Miroslav (945.—949.), i ako je po slavenskom drev veličanstveno i s kraljevskim dočekom; da su pohodili
nom običajnom pravu trebao podijeliti vlast s bratom. Iz (prvu malu) crkvu sv. Stjepana na Pustjerni; poslije da su
toga porodi se buna u korist Mihajla Krešimira, a na čelu sagradili kao zadužbinu nad tom crkvicom novu veću crkvu
te bune bio je ban Pribina. To je urodilo velikim smut sv. Stjepana, ukrasivši je bogato; toj su crkvi postavili i
njama u hrvatskoj državi i najzad građanskim ratom, u župnika; da je kralj darovao svojom suverenskom vlašću
kojem kralj Miroslav pogibe od ruke bana Pribine. Tada gradu Dubrovniku zemlje: Župu, Brgat, Šumet, Gruž, Ri
posta kraljem Mihajlo Krešimir II. (949.—969.). Za toga jeku dubrovačku, Zaton do Orašca, iz zahvalnosti što ga
građanskog rata Hrvatska oslabi, i tada srpski župan Ča- sjajno primiše, ali pod uvjetom, da se i u tim mjestima
slav Klonimirović proširi svoju vlast na ondašnju oblast sagrade crkve sv. Stjepana iste veličine i istoga sloga; kra
Bosnu i na oblast Soli (kraj oko Tuzle), koje su dotada bile ljica je Margarita darovala crkvi sv. Stjepana osim zlata i
pod vlašću hrvatskih kraljeva. Kad se opet prilike u Hr srebra još i sv. moći i dva komada drva sv. Križa, koje je
vatskoj središe, kralj Mihajlo Krešimir povrati Bosnu sa sobom donijela; kraljevski se par onda vratio u Bijelu
Hrvatskoj po smrti srpskog župana Časlava oko g. 960. Hrvatsku, i tu je kralj poginuo, ubijen od bana Pribine;
Mihajlo Krešimir II., obnovitelj hrvatske države, umr'o je grad je Dubrovnik dugo vremena za njim korotovao i
969. g. O tome svemu piše i dr. Šišić u svojoj Povijesti obdržavao svečane zadušnice;7) kraljica Margarita udovica
Hrvata. vratila se skoro u Dubrovnik, postala duvna, sagradila
čedan stan za stanovanje, živjela sveto sa svojim dvoran-
Kralja Miroslava dubrovački pisci zovu i Stjepanom i
kama, koje postadoše također duvne; kraljica je sagradila
Miroslavom, a trogirski rukopis zove ga Stjepan Miroslav.
crkvu sv. Margarite, a njezine dvoranke sagradiše crkve
Kralju je jamačno bilo krsno ime Stjepan, a narodno Mi
sv. Jelene i sv. Luci je, kojih su imena nosile; nećak kraljičin
roslav.
tražio je od Dubrovnika, da mu izruči kraljicu duvnu radi
Dubrovački povjesničari, kao na pr. Rastić (Resti),
njezina imetka: kasnije je taj nećak i sam živio u Dubrov-
Crijević (Cerva), Appendini, Lukarić, Farlati, Orbini, Ma-
tijašević i drugi pišu, da je kralj Hrvatske i Dalmacije
Stjepan, zvan po drugima i Miroslav, pohodio Dubrovnik 6) Jedan anonimni pisac iz god. 1771. u talijanskom rukopisu,
koji se čuva u biblioteci dubrovačke aristokratske obitelji g. dra
sa svojom ženom kraljicom Margaritom, koja je bila ro-
Artura pl. Sarake, advokata (tiskano u kalendaru »Epidauritano« g.
1911.) piše, da je kraljica bila po majčinoj lozi rimske krvi.
4) Šišić, nav. dj., str. 431.—437. 7) Isti anonimni pisac iz rukopisa kod obitelji pl. Sarake piše,
5) Šišić je doduše između Tomislava i Krešimira I. umetnuo •da je iduće godine poginuo kralj, kad je otišao iz Dubrovnika. (L'anno
Trpimira IL, ali toga vladara nije po svoj prilici ni bilo, kako je to seguente venne a Ragusa la nuova, che il re sia morto). Pošto je
dokazao pokojni Klaić. umr'o god. 949., to je kralj s kraljicom bio u Dubrovniku god. 948.
10 M A T I CA H R V A T S KA BJELOVUĆIĆ CRVENA HRVATSKA 11
niku i darovao iz zahvalnosti Dubrovniku otoke Daksu, God. 925. obraćaju se hrvatski kralj Tomislav, knez
Koločep, Sv. Andriju, Lopud, Rudu, Sipan, Jakljan i druge zahumski Mihajlo Višević, splitski nadbiskup, biskup za
otočiće; kraljica Margarita umrla je sveto u Dubrovniku i darski, »biskup hrvatski« Grgur Ninski s ostalim bisku
pokopana je na groblju uz crkvu sv. Stjepana. pima papi Ivanu X. s molbom, da se uredi crkveno pitanje
Mnoge ove pojedinosti dosada nisu bile prikazane u u hrvatskoj državi.
našoj historiografiji. Kraljica je Margarita bez sumnje prva Papa je tada poslao svoje delegate na crkveni sabor u
od poznatih hrvatskih kraljica. Split i po njima je poslao dva pisma:9) jedno splitskom
nadbiskupu Ivanu i njegovim sufraganima, a drugo upra
Mjeseca listopada g. 1927. pronađen je u iskopinama u
vljeno ovim osobama: kralju Tomislavu, knezu Mihajlu Vi-
crkvi sv. Stjepana i onaj grob, u koji su god. 1590. prene
ševiću i svim županima, svećenicima i cijelom narodu, koji
sene kosti hrvatske kraljice Margarite.
boravi u »slovinskoj« (t. j. hrvatskoj) zemlji i u Dalmaciji
Deset je gotovo vjekova počivala u Dubrovniku hrvat
(t. j. u Kotoru, Dubrovniku, Splitu, Trogiru, Zadru, i na
ska kraljica Margarita, pa je došlo vrijeme, da joj se oda
otocima Rabu, Krku i Osoru). U pismu, upravljenom na
dostojno poštovanje, koje će nas sjećati moći i veličine
kralja Tomislava, kneza Viševića, njihove svećenike i na
starodrevne naše hrvatske države.8)
www.crohis.com sav narod, veli papa, da su oni (»Sloveni«, t. j. Hrvati),
pravi sinovi rimske crkve, još u apostolskim vremenima
BIJELA I CRVENA HRVATSKA primali hranu »s mlijekom vjere«.
Zašto se papa u tom drugom pismu nije obratio na su
Od sedmoga vijeka prostirala se Hrvatska od rijeke
sjedne vladare: na suvremenoga srpskog kneza Zahariju,
Raše u Istri do Bojane uz Jadransko more, i zvala se od
ili na bugarskog cara Simeona? Lako se domišljamo: zato,
Raše do Neretve Bijela Hrvatska, a od Neretve do Bojane
što su to bili vladari drugih država, a ne Hrvatske, a papa
(možda i do Drača) Crvena Hrvatska.
je imao da riješi pitanje nadbiskupske vlasti i crkvenog
Crvena Hrvatska je obuhvatala uglavnom današnje
jezika samo u Hrvatskoj. Stoga se i obraća on na poglavice
kotare: Stolac, Ljubinje, Nevesinje. Gacko, Bileće, Tre-
u hrvatskoj državi, naime na kralja Tomislava i zahum-
binje, dubrovačku okolicu sa Pelješcom i Mljetom, Boku
skog kneza Mihajla Viševića. Otuda treba zaključiti i to,
kotorsku i Bar, te okolice Cetinja, Virpazara, Crnojević-
da je knez Višević, koji je bio nazočan hrvatskom crkve
Rijeke, Podgorice i Nikšića.
nom saboru u Splitu, sa svojim oblastima Zahumljem, Tra-
Planine Maglić, Dormitor, Vojnik i Kom, kao i rijeke vunjom i Dukljom, dakle područjem od Neretve do Bo
Piva i Tara, te okolica Gusinja i Kolašina ni jesu spadale jane, bio u hrvatskoj državi. Njegovoj oblasti, zvanoj Za-
u bivšu Crvenu Hrvatsku. humlje, pripadala je i stonska biskupija u gradu Stonu na
poluotoku Pelješcu. I taj je naime poluotok sve do god.
8) Stjepan Miletić, hrvatski dramatičar, napisao je prikaz: 1333. bio dio Zahumlja.
»Pribina«, hrvatski kraljevi, dio II., gdje prikazuje kako je hrvatski
Kako bi mogao taj Višević, knez zahumski, da se mi
kralj Stjepan Miroslav sa ženom bio u Dubrovniku, kako ga je ban
ješa u poslove hrvatske države, u poslove crkvenog jezika
Pribina ubio i kako se kraljica vratila poslije toga u Dubrovnik.
»Vijenac« god. 1903.
") Šišić, nav. dj., str. 417—18.
••
12 M A T I CA H R V A T S KA BJELOVUČIĆ CRVENA HRVATSKA 15
i ostalih crkvenih pitanja u hrvatskoj državi, kad ne bi To svakako znači, da su biskupije stonska, koja je bila
pripadao toj državi? Što je došao na sinod u Split? Zašto u Zahumlju, dubrovačka i kotorska, koje su zalazile i u
mu papa Ivan X. piše baš u isti mah kad i kralju Tomi Travunju, bile u okviru hrvatske države, jer su po papi
slavu, pa još k tome u istom pismu, gdje njega naziva »kne nim riječima hrvatski kralj i hrvatski velikaši mogli da
zom«, a Tomislava »kraljem«? odlučuju o ovim biskupijama splitske metropolije. I to je
Jasno je dakle, da je Višević bio član i jamačno naj diplomatski dokaz o prostiranju hrvatske države po obla
ugledniji velikaš hrvatske države. Bio je knez zahumski. stima Viševićevim: Zahumlju, Travunji i Duklji, i o vlasti
koji je imao nasljednu kneževinu od Neretve do Bojane, hrvatskog kralja nad Kotorom i Dubrovnikom. Na oba si
koja se sastojala od manjih oblasti: Zahumlja, Travunje i noda u Splitu, g. 925. i 928., raspravljalo se o biskupijama
Duklje. stonskoj, dubrovačkoj i kotorskoj upravo tako, kao i o za
To je svakako znamenit diplomatski dokaz, utvrđen darskoj, rapskoj, krčkoj, osorskoj, duvanjskoj i sisačkoj.
pismom pape Ivana X., koji svjedoči, da se suverena vlast Pismo pape Leona VI. iz g. 929., koje se odnosi na drugi
hrvatskoga kralja i hrvatska država protezala od Raše do splitski crkveni sabor, na onome mjestu, gdje govori o bi
Bojane, ako ne prije, a ono barem od god. 925., t. j. od vre skupima u hrvatskoj državi (zadarskom, ninskom i t. d.),
mena kralja Tomislava. A to ćemo zaključiti također i iz veli i ovo: Opominjemo biskupe osorskoga, rapskog i du
čina hrvatskog kralja Stjepana Miroslava, kada on dariva brovačkoga, da zadrže svoje biskupije i t. d.11) I po tome
svojom suverenskom vlašću Dubrovniku zemlje od Župe do se vidi, da su te biskupije bile na hrvatskom državnom
Dubrovnika iz oblasti Travunje, i od Dubrovnika do teritoriju.
Orašca iz oblasti Zahumlja. Kad je Simeon Veliki, bugarski car, god. 926. namje
Na splitskom crkvenom saboru g. 925. raspravljalo se ravao udariti na Bizant, Bizantinci zaključiše savez s Hr
o prilikama svih biskupija u Hrvatskoj i Dalmaciji, pa i o vatima, t. j. s kraljem Tomislavom i knezom Viševićem, da
biskupiji dubrovačkoj i kotorskoj, jer su Dubrovnik i Ko zajedno udare na Bugarsku. Hrvati g. 926. razbiju nemilice
tor bili dijelovi tadašnje Dalmacije, a Dalmacija je bila, bugarsku vojsku u istočnoj Hrvatskoj. Tu su se dakle bo
kako znamo, u vlasti hrvatskog kralja Tomislava. rili Hrvati iz Bijele Hrvatske i Viševićeve Crvene Hrvatske.
Treba istaći još i ovo:
Riječi XII. kanona, prihvaćenoga na splitskom crkve Kralj Tomislav dobio je ravno iz Bizanta vlast nad ta
nom saboru, glase: »Ako bi kralj Hrvata i hrvatski velikaši dašnjom Dalmacijom, t. j. nad dalmatinskim tematom, a
(rex et proceres Chroatorum) poželjeli, da sve dijeceze (bi to su bili gradovi na moru, u koje su se potegli Romani za
skupije) u granicama naše splitske metropolije (dakle i seobe naroda, dakle Kotor, Dubrovnik, Split, Trogir, Zadar
stonsku, dubrovačku, te kotorsku biskupiju) stave pod i otoci Rab, Krk i Osor (Lošinj i Cres).12) Znamo, da je samo
vlast svog biskupa ninskoga, onda ne će naši biskupi (lati- tolika bila tadašnja Dalmacija, i da je pripadala prvom
naši) ni krstiti ni svećenike posvećivati u čitavoj njihovoj hrvatskom kralju Mihovilu Tomislavu. Njegova se suve-
zemlji«.10)
") Šišić, nav. dj., str. 427.
Di Šišić, nav. dj., str. 420. 12) Šišić, nav. dj. str. 440.
u M A T I CA H R V A T S KA BJELOVUĆIĆ CRVENA HRVATSKA 15
rena vlast protegla prema tome na kvarnerske otoke i spo od rijeke Raše u Istri na jug do rijeke Bojane. Tako je bilo
menute dalmatinske gradove. Ostali gradovi u današnjoj sve do potkraj X. stoljeća, t. j. do god. 990. Poslije se po
Dalmaciji, kao Nin, Biograd, Šibenik, Knin, Imotski, Omiš, dručje hrvatske države skratilo od Raše do Neretve. Da li
Makarska i svi ostali otoci, bili su u Hrvatskoj, t. j. izvan je ono i poslije X. stoljeća još kadgod zalazilo tako daleko,
dalmatinskog temata. ne zna se zasada više, ali znamo pouzdano, da su Dubrov
Kralj Tomislav g. 925., kralj Stjepan Miroslav g. 948., čani u XI. vijeku ratovali zajedno s hrvatskim kraljem
pa i Stjepan Držislav g. 988. spominju se kao kraljevi Hr Zvonimirom protiv Mletaka i Bizanta.
vatske i Dalmacije, ali to su još onda bila dva rastavljena Kako su knezovi Viševići vladali u Zahumlju, Tra-
dijela iste države, koji su se združili u jednu cjelinu istom vunji i Duklji, tako je i Neretvanska krajina imala svoje
za vladanja kralja Petra Krešimira IV. stare hrvatske knezove Kačiće,15) od kojih su potekli i kralj
Biskupije stonska, dubrovačka i kotorska i god. 925. i Slavac i posljednji hrvatski kralj Petar, koji je g. 1097. pao
g. 928., kako se vidi iz spisa Tome Arhiđakona, bile su pod u Petrovoj Gori (Gvozdu). Ova moćna kneževska porodica
splitskim nadbiskupom, dakle u okviru Hrvatske i Dalma davala je hrvatskoj državi admirale i vodila je često po
cije, jer biskupi ne mogu biti sufragani nadbiskupa, koji morske bojeve na svoju ruku, t. j. ne pitajući za to hrvat
je u tuđoj državi. Tako mi nalazimo još i god. 1060. za vla skog kralja.
danja hrvatskog kralja Petra Krešimira na splitskom crkve Ti nasljedni neretvanski knezovi Kačići ulazili su na
nom saboru i dubrovačkog biskupa, budući da je bio za svoju ruku i u gusarske pothvate, osobito protiv Mlečića,
visan od splitskog nadbiskupa.13) ali to oni dakako nisu činili kao vladari kakve naročite
God. 1081., u doba hrvatskog kralja Zvonimira, bore države, jer se atributi neretvanske oblasti kao države ni
se kod Krfa Hrvati, a s njima i Dubrovčani, na strani voj gdje ne ističu. Ta je oblast bila samo dio hrvatske države sve
vode Roberta Guiskarda protiv Bizanta i protiv Mletaka.14) od dolaska Hrvata, pa bi sad otpala, a sad bi se opet pri
Da je po sreći više izvora, još bi se bolje utvrdio odnos družila Hrvatskoj, ali se nije nikad ispoljila kao posebna
između posljednjih hrvatskih kraljeva i zemalja bivše država. Za Tomislava bila je neretvanska oblast bez sumnje
Crvene Hrvatske, ali i ovo je dovoljno, što do danas imamo. dio hrvatske kraljevine. Otpala je malo poslije Tomislavove
I arhiđakon Toma piše, da Zahumlje pripada hrvat smrti za borbe između Stjepana Miroslava i brata mu Mi
skom kraljevstvu; a opet Ivan Mlečanin kaže, da Višević hajla Krešimira, i baš je tada Porfirogenet pisao, da se
vlada hrvatskom zemljom. Tako govori i Edrisij, da je Du granice hrvatske države onaj čas protežu na jug do Cetine.
brovnik najjužniji grad Hrvatske. Različiti grčki pisci na Nije dakako time rečeno, da su te granice bile i prije ili
laze u Duklji i Boki Kotorskoj hrvatsku vlast. da su ostale takve i poslije toga događaja, jer je kralj
Ovo su sve dokazi iz diplomatskih vrela za X. i XI. Mihajlo Krešimir, kako znamo, odmah opet obnovio snagu
stoljeće i oni nam jasno i očigledno dokazuju, da se vlast hrvatske države. Neretvanci izričito priznaju nad sobom
hrvatske države najkasnije od 925. g. pa dalje protezala vlast na pr. kraljeva hrvatskih Slavca i Svetoslava (god.
13) Šišić, nav. dj., str. 504. 15) Knezovi Kačići su se razdijelili kasnije u više grana, u
") Šišić, nav. dj., str. 581. Kačiće Miošiće, Kačiće Andrijaševiće, Kačiće Dimitre i t. d.
16 M A T I CA H R V A T S KA
BJELOVUČIĆ CRVENA HRVATSKA 1?
997.—1000.), pa i posljednjega kralja Petra, o čem imamo
a ime hrvatsko od Neretve do Bojane nalaze različiti strani
i diplomatskih dokaza.16) Od god. 1000. pa dalje vazda je
pisci i u potonje doba.
Neretvanska Krajina bila u hrvatskoj državi.
God. 996. osvoji bugarski car Samuel istom osnovanu
Kao što zahumski knez Mihajlo I. Višević tako i njegov
dukljansku državu sve do Neretve.
sin Mihajlo II. Višević i nasljednici mu priznavahu vrhovnu Crijević (Cerva),17) dubrovački historiograf, u rukopisu
vlast hrvatskih kraljeva sve do potkraj X. stoljeća.
u Franjevačkoj biblioteci u Dubrovniku piše: Dioclea m e-
Stoga je i mogao hrvatski kralj Stjepan Miroslav s kra tropolis C r o a t i ae Rubeae, tempore Samuelis Bul-
ljicom Margaritom darovati oko sredine X. v. gradu Du garorum imperatore... (Duki ja bijaše metropoli ja Crvene
brovniku svojom suverenskom vlašću zemlju od Župe do Hrvatske u vrijeme Samuela, cara bugarskoga).
Orašca, koja je pripadala oblasti Travunji' i Zahumlju
Bugari su vladali Crvenom Hrvatskom (dukljanskom
u Crvenoj Hrvatskoj. Nesamo to, nego je on poslao tom
državom) samo 22 godine (996—1018.). Tada je Zahumlju
prilikom, dok je boravio u Dubrovniku, u Župu i Konavle
bio na čelu knez Ljudevit.
u travunjskoj oblasti veliki dio svoje vojničke pratnje i ko
Bizantinski car Vasilije II. Bugarobijac preote Buga
nja. Da nije bio gospodar Travunje, kojoj su pripadali
rima Crvenu Hrvatsku, t. j. dukljansku državu do Neretve,
Konavle i Župa, ne bi mogao tamo, u stranu državu, slati
kojom Bizantinci vladahu oko 17 godina (od 1018.—1035).
svoju pratnju, vojnike i konje.
Godine 1055. proglasi se u Skadru dukljanskim knezom
Pod sam konac X. v., za vladanja hrvatskog kralja
Stjepan Vojislav. On oslobodi Duki ju18) od Bizantinaca.
Stjepana Držislava oko g. 990., prestaje suverenska vlast
Naslijedi ga sin mu Mihajlo, koji kasnije proširi svoju vlast
hrvatskih kraljeva nad najjužnijim zemljama do Bojane^
sve do Neretve. Za vladanja kneza Mihajla hrvatski kralj
ali je i dalje od Neretve do Bojane živio hrvatski narod,
Petar Krešimir IV. Veliki (1058.—1074.) raširi hrvatsku
koji se do danas očuvao najviše uz obalu sve do uvale
državu na istok preko Bosne do rijeke Drine19) i preko Ne
Valdenuza, Baru na istok, dokle seže Mrkojevića pleme.
retve na zapadni dio Zahumlja. To je tada prvi put, da
i do albanskog sela Salča, blizu Ulcinja.
hrvatsko kraljevstvo prelazi opet rijeku Neretvu, otkako
je potkraj X. stoljeća Hrvatska izgubila to područje. Za
Potkraj X. v., oko g. 990., proglasi se u Skadru Ivan kralja Petra Krešimira IV. dubrovački biskup bio je su
Vladimir dukljanskim vladarem i protegne svoju vlast fragan splitskoga nadbiskupa. Poslije Mihajla, kome je
preko Travunje i Zahumlja do Neretve. Tako on otrgne papa Grgur VII. dao naslov »kralja«, u Duklji (Zeti) vla
Crvenu Hrvatsku od Bijele Hrvatske. dao je kralj Bodin (1081.—1100.), koji je bez uspjeha na
Hrvatska je država odsele sezala samo od Raše do valjivao na Dubrovnik držeći ga podsjednutoga dulje vre-
Neretve. Ali su ipak ostali tamo hrvatski prasjedioci, oso
bito uz obalu od Neretve do Bojane. Nesamo to, nego se tu 17) Cerva, Metropolis ragusina. Sv. I.
sačuvalo sve do kraja XII. vijeka i ime »Crvene Hrvatske«, 18) Zemlja od Kotora do Skadra, katkada i do Drača, zvala se
Duki ja (poslije Zeta); od Kotora do Rijeke dubrovačke bijaše Tra-
vunja, a od Rijeke dubrovačke do Neretve bilo je Zahumlje.
16) Šišić, nav. clj.. str. 558—555. i 591—625.
") Šišić, nav. dj., str. 550.
Crvena Hrvatska s
