Table Of Contentnorbert elias / što je sociologija?
Urednik
albert goldstein
Izvornik
Norbert Elias
Was ist Soziologie?
Juventa Verlag, Weinheim und München
10. auflage
Copyright, 2004. Juventa Verlag
sva prava pridržana, osobito prijevoda, javnih predavanja, prijenosa preko
radija i televizije, kako za cjelinu tako i za pojedine dijelove.
nijedan se dio djela ne smije bez pisanoga dopuštenja izdavača u nijednom
obliku (fotografijom, mikrofilmom ili drugim postupkom) reproducirati ili
putem elektronskog sustava obrađivati, umnožavati ili širiti.
©2007. izdanja antibarbarus d.o.o., Zagreb
ovo izdanje potpomogli su
Ministarstvo kulture republike Hrvatske
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa republike Hrvatske
Goethe institut
»The translation of this work was supported by a grant from the
Goethe-institut that is funded by the Ministry of Foreign affairs«.
IZDANJA
ŠTO JE
SOCIOLOGIJA?
Norbert Elias
Prijevod
Srećko Horvat
Redaktura prijevoda i pogovor
Rade Kalanj
ZAGREB 2007.
PretHoDna naPoMena
Kad pri jednom uvodu u sociologiju malo odstupamo od utabanih puteva
i trudimo se čitatelju pomoći da iznova promisli o temeljnim problemima
društva, onda na početku ne preostaje ništa drugo nego da se oslonimo na
vlastitu savjest. Usprkos tomu, i dalje smo ovisni o pomoći drugih ljudi, nji-
hovom hrabrenju i poticaju. ovdje ne mogu navesti sve ljude koji su me na
ovaj ili onaj način poduprijeli u ovom radu, ali uz izdavača ovog niza, profe-
sora Dietera Claessensa, kojemu posvećujem ovu knjigu, želim izričito spo-
menuti gospodina dr. W. lepeniesa, koji je poduži rukopis jednog pomalo
teškog i na skraćivanje ne naročito spremnog autora s velikom umješnošću i
taktom uklopio u predviđeni format ovog niza, i Volkera Krumreya, koji mi
je uvijek iznova davao važnu pomoć i dobre savjete kod stvaranja ovog ru-
kopisa. i mojim prijateljima i kolegama ericu Dunningu, J. J. Goudsblomu i
Hermannu Korteu želim izraziti svoju srdačnu zahvalnost za poticaje i savjete
koje su mi davali. na kraju, ne želim zaboraviti svog nakladnika, gospodina
dr. M. Faltermaiera, čije sam strpljenje ponekad stavljao na tešku kušnju.
norbert elias
5
UVoD
ako želimo razumjeti o čemu se u sociologiji radi, onda moramo biti u sta-
nju da se u mislima suočimo sa samima sobom i da sebe shvatimo kao čo-
vjeka među drugima. Jer sociologija se bavi problemima »društva«, a u druš-
tvo spada i svatko tko o društvu razmišlja i tko ga istražuje. Međutim, da-
nas se pri razmišljanju o sebi samom veoma često ostaje na razini na kojoj
sebe osvještavamo samo kao nekog tko se u odnosu spram drugih ljudi na-
lazi samo kao prema drugim »objektima«, veoma često s osjećajem da smo
od njih odijeljeni neprebrodivim jazom. osjećanje takve razdijeljenosti, koje
odgovara toj razini samoosvješćivanja, svoj izražaj nalazi u mnogim uobi-
čajenim pojmovima i iskazima koji pridonose tome da se to shvati kao ne-
što posve samorazumljivo i da se ono stalno reproducira i pojačava. tako
se primjerice govori o pojedinačnom čovjeku i njegovoj okolini, o pojedi-
načnom djetetu i njegovoj obitelji, o individui i društvu, o subjektu i objek-
tima, a da se uvijek iznova ne osvješćuje da sam pojedinac istovremeno pri-
pada svojoj »okolini«, dijete svojoj obitelji, subjekt objektima. ako se bolje
pogleda, onda će se, primjerice, vidjeti da je takozvana »okolina« nekog dje-
teta u prvom redu sastavljena od drugih ljudi, recimo oca, majke i braće. to
što mi poimamo pod »obitelji« uopće ne bi bila »obitelj« bez djece. Druš-
tvo, koje se toliko često misaono suprotstavlja »individui«, sasvim je sastav-
ljeno od individua, a jedna od individua smo i sami. ali sredstva našeg je-
zika i mišljenja u velikoj su mjeri tako oblikovana kao da sve izvan pojedi-
načnog čovjeka ima osobinu »objekata« i uz to obično još i mirujućih obje-
kata. Pojmovi poput »obitelji« ili »škole« posve se očito odnose na međuo-
visnosti ljudi, ali uobičajeni tip našeg oblikovanja riječi i pojmova stvara do-
jam kao da se radi o predmetima, o objektima iste vrste, poput stijena, drve-
ća ili kuća. taj postvarujući karakter uobičajenog jezičnog sredstva, a stoga
i naših misaonih operacija koje se odnose na grupe međuovisnih ljudi, koji-
ma možda pripadamo i sami, pokazuju se, između ostalog, i u pojmu druš-
tva samog i u načinu na koji se o njemu razmišlja. Kaže se da je »društvo«
»predmet« oko čijeg se istraživanja sociolozi trude, ali taj postvarujući na-
čin izražavanja upravo pridonosi tome da se otežava pristup razumijevanju
područja rada sociologije.
Misaoni model koji ljudi imaju pred očima kad razmišljaju o svom odno-
su prema »društvu« često odgovara sljedećoj slici:
7
norbert elias: što je sociologija?
DRŽAVA
INDUSTRIJA
ŠKOLA
OBITELJ
JA
DRUŠTVO EGO
slika 1: osnovna shema egocentrične predodžbe društva
na mjesta »obitelji«, »škole«, »industrije« ili »države« mogu stupiti figura-
cije poput »sveučilišta«, »grada«, »sistema« i bezbroj drugih, što one mogu
i biti. tipična osnovna shema prevladavajućeg poimanja takvih društevnih
grupacija i vlastitog iskustva, koje u njoj dolazi do izražaja, odgovara najče-
šće navedenoj figuri koja pojedinom čovjeku pokazuje vlastito »Ja« okruže-
no »društvenim entitetima« koji su pojmovno tako shvaćeni kao da se radi
o predmetima s one strane i izvan pojedinačnog »Ja«. tim pojmovima da-
nas pripada i pojam »društvo«.
shvaćanje zadaća sociologije, odnosno onoga što se uobičajeno opisuje kao
njezin »predmet«, olakšava se ako se u smislu sljedeće figure preorijenti-
ra vlastita predodžba onoga na što cilja pojam »društvo« i vlastitog odno-
sa spram »društva«:
Individua (»Ego«, »Ja«)
Simbol jedne više ili manje
labilne ravnoteže moći
Otvorena (nezasićena) vrijednost
slika 2: Predodžba međuovisnih individua1 (»obitelj«, »država«, »grupa«, »društvo«, itd.)
1 Zbog pojednostavljenja ovdje su navedeni samo najelementarniji tipovi ovisnosti ljudi jednih o
drugima i odgovarajuće veze među njima (v. 5. poglavlje i dalje). Drugi tipovi ovisnosti i veza ljudi,
primjerice oni koji počivaju na funkciji, službenoj specijalizaciji, na integraciji u obliku plemena
8
Uvod
slika služi tome da pomogne čitatelju da u mislima probije čvrstu fasadu
postvarenih pojmova koji ljudima danas uvelike otežavaju pristup jasnom
razumijevanju njihovih vlastitih društvenih života i koji uvijek iznova prido-
nose dojmu da se »društvo« sastoji od entiteta izvan »Ja«, pojedinačne indi-
vidue, i da je pojedinačna individua istovremeno okružena »društvom« i od
njega odijeljena jednim nevidljivim zidom. na mjesto tih uobičajenih pre-
dodžbi stupila je, kao što vidimo, slika mnogih pojedinačnih ljudi koji su na
osnovi svojih elementarnih usmjerenosti, svoje upućenosti na druge ljude i
svoje ovisnosti o drugim ljudima međusobno povezani na različite načine i
sukladno tome međusobno tvore međuovisne mreže ili figuracije sa više ili
manje labilnim ravnotežama moći najrazličitije vrste, npr. obitelji, škole, gra-
dove, društvene slojeve ili države. svaki od tih ljudi je, kako se to objektivi-
rajuće kaže, »ego« ili »Ja«. tim ljudima pripadamo i sami.
Kako bismo razumjeli o čemu se u sociologiji radi, mora se – kao što je već
rečeno – biti u stanju sebe samoga pojmiti kao čovjeka među drugim ljudi-
ma. to na prvi pogled zvuči kao trivijalnost. sela i gradovi, sveučilišta i tvor-
nice, položaji i klase, obitelji i poslovne grupe, feudalna i industrijska druš-
tva, komunističke i kapitalističke države – sve su to mreže individua. tim in-
dividuama pripadamo i sami. Kad kažemo »moje selo, moje sveučilište, moja
klasa, moja zemlja« onda to izražavamo. Međutim, koliko god da se danas
sa svakodnevne razine, u kojoj su takvi izrazi korišteni i razumljivi, prelazi
na razinu znanstvene refleksije, mogućnost da se o svim društvenim entite-
tima kaže »moj«, »tvoj«, »njegov« ili čak »naš«, »vaš« i njihov« ostaje izvan
razmatranja. Umjesto toga, o svim se tim entitetima govori tako kao da nisu
samo izvan i s one strane vlastite osobe, nego kao da i egzistiraju izvan i s one
strane pojedinačnih osoba. Kod takvog se tipa refleksije predodžba: »ovdje
sam ‘Ja’« ili čak »ovdje su pojedinačne individue, a ondje su društveni enti-
teti, ‘društvena okolina’ koja me ‘okružuje’ i uopće svako pojedino ‘Ja’« jav-
lja kao neposredno očevidna.
razlozi za to su mnogostruki: ovdje treba samo uputiti na to u kojem se
smjeru oni trebaju tražiti. Pritom je od velike važnosti specifična prisila koju
društveni entiteti sastavljeni od ljudi vrše na te ljude. ta se prisila nehotično
i država, na zajedničkim osobinama identifikacije, Ja i Mi-ideala, neprijateljstvu prema drugima
ili jezičnim i misaonim tradicijama, imaju istu funkciju. Odlučujuća je zadaća Figure 2 da olak-
ša preorijentaciju socioloških modela i pojmova, koja postaje moguća ako ljude, ali i sebe, dakle
sve osobe koje za sebe mogu reći »Ja« ili »Mi« pojmimo kao poluautonomne jedinke među dru-
gima, a ne kao apsolutno autonomne jedinke i ako si predočimo da labilne ravnoteže moći (v. 3
poglavlje) i odgovarajuća provođenja moći pripadaju temeljima svih ljudskih odnosa, radilo se o
odnosima između dvoje ljudi ili o mnogočlanim figuracijama ljudi.
9
norbert elias: što je sociologija?
objašnjava tako da se tim entitetima pripisuje »bitak«, stvarnost, izvan i s one
strane individua koje ju tvore. Postvarenje i rasčovječenje društvenih enti-
teta u refleksiji, koja je odgovorna za oblikovanje riječi i pojmova, dovodi sa
svoje strane do osebujne »metafizike društvenih entiteta« koju danas često
susrećemo kako u svakodnevnom mišljenju, tako i u sociološkom mišljenju,
i čijim najreprezentativnijim izričajima pripada predodžba o odnosu »indi-
vidue i društva« simbolizirana slikom 1.
nadalje, ta je metafizika usko povezana sa samorazumljivim prenošenjem
misaonih i jezičnih oblika koji su se razvili i očuvali kod zanstvenih konstruk-
cija fizikalno-kemijskih prirodnih veza na stvaranje društvenih veza indivi-
dua. Prije nego je postao moguć znanstveni pristup prirodnim događajima,
ljudi su prirodne sile kojima su bili izvrgnuti objašnjavali pomoću jezičnih i
misaonih sredstava što su potekla od iskustva sila koje postoje među ljudi-
ma. oni su, po uzoru na svoja neposredno ljudsko-društvena iskustva, en-
titete koje danas razumijemo kao manifestacije fizičko-kemijskih prirodnih
veza – sunce i zemlja, oluje i potresi –, percipirali ili direktno kao osobe ili
kao posljedicu činova i namjera osoba. Prijelaz s tog magijsko-metafizičkog
mišljenja na znanstveno mišljenje o fizikalno-kemijskim aspektima svijeta
zasnivalo se velikim dijelom na povlačenju tih heteronomnih, naivno ego-
centričnih mogućnosti objašnjenja i preuzimanju njihovih objašnjivačkih
funkcija kroz druge modele mišljenja i govora koji su postali prikladniji za
imanentnu samozakonitost tih događajnih veza.
Danas se kod nastojanja da ljudsko-društvene događajne veze približimo
našem razumijevanju i da steknemo rastući fundus pouzdanog znanja o tim
vezama – upravo to spada u osnovne zadaće sociologije – nalazimo pred slič-
nim zadatkom emancipacije. i u tim su područjima ljudi stalno izvrgnuti nuž-
nostima koje onda nastoje objasniti kako bi uz pomoć tog znanja pod bo-
lju kontrolu doveli slijepu ulicu prisila koje su za njih često besmislene, često
razarajuće i dovode do patnji, te njome upravljali kako bi se odvijala uz ma-
nje rasipanje života, uz manje gubitaka i razaranje smisla. U skladu s tim, za-
daća da se razumijevanje tih prisila općenito i znanje o njima u svakom spe-
cifičnom polju istraživanja poveća i učini pouzdanijim stoji u središtu soci-
ološkog znanstvenog i istraživačkog rada. Prvi korak na tom putu naizgled
nije posebno težak. nije teško shvatiti misao da ono što mi pojmovno nasto-
jimo shvatiti kao društvene prisile zapravo jesu prisile koje se stvaraju među
ljudima. no čim u tom kontekstu reflektirajućom međusobnom komunika-
cijom nastojimo krenuti dalje vidimo da nam društveni misaoni i govorni
aparat za svladavanje tih misaonih i komunikacijskih zadaća na raspolaganje
stavlja ili samo modele naivno egocentrične, dakle mistično-magijske vrste ili
10
